Neka se težina nadvila nad ovom posljednjom Papinom bolesti. Vijesti iz rimske klinike Gemelli stižu jutrom i večeri kao olovom opterećene. Je li to zbog ovih velikih svjetskih mijena i krojenja geopolitičkih karata? Kao u nekom ne baš smiješnom hladnoratovskom vicu o susretu Amera i Rusa na vrućem pustinjskom pijesku baš u trenutku kad je poglavar Katoličke crkve dobio gadnu upalu pluća… A zna se da su mu upravo pluća kritična točka, jer mu je u mladosti amputiran jedan njihov dio. I da je u visokim godinama, kreće se uglavnom u kolicima te da su se bolesti unatrag nekoliko godina zaredale jedna za drugom.
Prisjetit ćemo se kako je Franjo još lani, u vrlo kratkom razdoblju, dvaput zabrinuo svijet svojim zdravstvenim stanjem. Bilo je to krajem ožujka 2004. kad ga je svladala slabost i završio je hitno u bolnici. A nakon toga vrlo brzo otišao je na operaciju kile, pa su se u svjetskim medijima zaredali naslovi tipa može li Franjo suvereno voditi Crkvu ili ga bolesti prečesto u tome ometaju.
One su pred očima javnosti počele su se nizati od prosinca 2020., kad su ga snažni bedreni bolovi spriječili da predsjeda liturgijama na Silvestrovo i Novu godinu. Otad je postalo poznato da niz godina pati od išijasa. Zatim je u siječnju 2021. morao otkazati tri javna nastupa zbog bolova u bedrenim živcima, da bi u zbog problema s debelim crijevom završio 4. srpnja 2021. na operaciji, kada je bio podvrgnut „lijevoj hemikolektomiji“.
U siječnju 2022. podijelio je s javnošću kako ima problem s koljenom, a na općoj audijenciji rekao je kako neće moći kao i obično pozdraviti hodočasnike zbog problema s desnom nogom (upaljeni ligamenti desnog koljena). Krajem veljače 2022. otkazao je dva javna događaja zbog bolova u koljenu i odluke liječnika o mirovanju. Dobiva tad pomoć za hodanje po stepenicama, no nastavlja hodati i stajati bez pomoći.
Pri dolasku na Maltu u travnju 2022. liftom se iskrcao iz zrakoplova te na obredima na Veliki petak nije ležao ispružen pred oltarom kao što je to prije činio te nije predsjedao ni uskrsnom misom bdijenja 16. travnja 2022., niti sudjelovao u procesiji vazmenih svijeća, nego je sjedio u bijeloj stolici. Od 30. travnja iste godine liječnik mu je rekao da ne hoda te koristi redovito invalidska kolica. U lipnju 2022. zbog zdravstvenih razloga odgađa posjet DR Kongu i Južnom Sudanu, a nakon toga objavljeno je da neće predsjedati misom 16. lipnja na Tijelovo opet zbog problema s koljenom. U siječnju 2023. u intervjuu Associate Pressu požalio se kako se njegov divertikulitis vratio, ali da je dobrog zdravlja i „normalan za svoje godine“, dok je u veljači 2023. Vatikan objavio da papa ima „jaku prehladu“. Sad je otišao u bolnicu s bronhitisom, da bi vrlo brzo javili da je dobio obostranu upalu plućnih krila.
Franjo je na sve te svoje boljetice reagirao svojom tipičnom ležernošću tj. izjavama poput one da se „Crkva ne vodi koljenom, nego glavom“, pa ga to nimalo ne smeta u upravljanju Petrovom lađom. Lani je u ožujku u bolnici dijelio krunice, čokoladna jaja i knjige o Isusovu rođenju malim pacijentima na Odjelu dječje onkologije klinike Gemelli. Krstio je i jedno dijete staro svega nekoliko tjedana, maloga Miguela Ángela, čijoj je majci rekao: „Kada ga odeš upisati u župu, reci da ga je krstio Papa.“ A kad je izašao iz bolnice potpisao se na gips na dječakovoj ruci, novinare pozdravio s „još sam živ“ te sjeo u minijaturni Fiat i otišao u Vatikan.
Sad u vijestima iz Gemellija nekako nedostaje taj optimizam i vrckavost. Vijesti su olovno teške, pisane medicinskom terminologijom, između čijih se redaka osjeća zabrinutost i neizvjesnost. No Crkva čini ono što jedino može. A to je da moli za Papu. Kao i za one likove iz spomenutog imaginarnog vica, koji u stvarnosti ipak kroje novu sliku svijeta.
