UMJESTO NJIH
Nisam bio ondje kad se ginulo kod Dunava, Trpinjske, Sajmišta… jer sam bio mlad…
I nisam čuo krike, ni vidio bol, mladih vitezova, i male djece, ni grč na licu starca nemoćnog o štapu.
Ali, sad sam ovdje.
Nisam bio, Gospodine, da gledam kako se životi na oltar Domovine prikazuju u vječnost, i u temelje naroda upet tkaju, i kako pored mene zadihana lica pod granatama u boj trče, i kako se heroji u patnji kuju.
Ali sad sam ovdje!
Nisam bio, nisam bila, Gospodine, ondje, da rane vidam dok vruća krv lipti; da i moje srce obuzme hrabrost nadljudska.
Ali sad sam ovdje.
Nisam bio tamo gdje se tražio čovjek hrabar više, da pred zvijer, premda malen, neustrašivo staje; nisam bio tamo gdje su se tražile grudi više ..
Ali sad sam ovdje!
Nismo bili tamo da živote položimo, ali bar sad smo ovdje.
Nismo bili s Tobom, Vukovare, da i mi za Domovinu padnemo, i svoj život položimo da bi drugi živjeli.
Ali bar sad sam ovdje.
Nismo bili tamo da damo sve, ali sad smo ovdje, da Tvoje ime nosimo, da na svoje grudi tvoje ime stavimo.
Nije nas bilo onda, ali danas nas ima,
danas smo: sad sam ovdje, sad sam ovdje
Da te pitam,
Fali li ti opet, ljudi, malih, čuje li se opet, tvoj bolni glas.
Fali li nas, da ti kažemo:
Ovdje smo, UMJESTO NJIH!
(Mladi iz inicijative UMJESTO NJIH, iz kolone sjećanja 2024)
Dragi mladi, ohrabrite se, usudite se nositi imena onih koji su se
usudili
iznijeti vašu budućnost do smrti.
Fali nam ljudi. A ne bi smjelo …
