Vatikan se u posljednje vrijeme fokusirao na umjetnu inteligenciju. Prvo je papa Franjo na temu umjetne inteligencije uputio pismo sudionicima Svjetskog gospodarskog foruma u Davosu, a jučer su dva vatikanska dikasterija, onaj za nauk vjere i onaj za kulturu i obrazovanje, predstavili zajednički dokument „Drevno i novo“ o umjetnoj inteligenciji.
Crkveni vrh, dakako, ne odbacuje razvoj tehnologije i to papa piše svjetskim čelnicima u Davosu, no kad se radi o umjetnoj inteligenciji čini se da više upozorava na mogućnost njezine zloporabe. Odnosno, mogućnosti da se otme kontroli, pa je papa čak naziva mogućim „sjemenom zla“. Dakle, ne zlom samim po sebi, nego nečim što u sebi može nositi klicu zla, koje se može oteti kontroli i zadominirati nad onim tko ga je stvorio.
Tako Franjo veli da „ova tehnologija je dizajnirana da bi samostalno učila i donosila određene izbore, prilagođavajući se novim situacijama i dajući odgovore koje nisu predvidjeli njeni programeri, što postavlja temeljna pitanja o etičkoj odgovornosti, sigurnosti ljudi i širim implikacijama tih čimbenika na društvo“. Pa kada se pravilno koristi “pomaže ljudskoj osobi u ispunjavanju njegovog ili njezinog zvanja, u slobodi i odgovornosti.”
Svojim angažmanom u društvenim temama, poput ove, Crkva želi skrenuti fokus ne s napretka u tehnološkom razvoju, nego na antropološki sustav, tj. Božju viziju svijeta u kojemu je Stvoritelj namijenio čovjeku ulogu da mu se sve podloži i služi.
Zato posebnu opasnost Franjo vidi u riziku da se “umjetna inteligencija iskoristi za unaprjeđenje ‘tehnokratske paradigme’, koja sve svjetske probleme doživljava kao rješive isključivo tehnološkim sredstvima.” “U okviru ove paradigme, ljudsko dostojanstvo i bratstvo često je podređeno nastojanjima oko učinkovitosti, kao da stvarnost, dobrota i istina inherentno proizlaze iz tehnološke i ekonomske moći. Tehnološki razvoj koji ne poboljšava život svima nego, umjesto toga, stvara ili povećava nejednakosti i sukobe, ne može se nazvati istinskim napretkom. Iz tog razloga, umjetnu inteligenciju treba staviti u službu zdravijega, humanijeg i cjelovitijeg razvoja”, veli papa.
Stoga odnedavno koristi termin „mudrost srca“, odnosno činjenicu da prava mudrost nije samo u učenju znanja ili svladavanju tehničkih vještina, nego u integraciji ljudskog intelekta s našim Bogom danim kapacitetom da cijenimo vrijednost poput istine, dobrote i ljepote. “Mudrost srca”, zapravo, predstavljena je kao protuteža opasnostima isključivo tehnološkog načina razmišljanja i naglašava učinkovitost i kontrolu nad ljudskim dostojanstvom i odnosima, odbijajući ideju da je sama tehnologija može riješiti sve probleme. Odnosno, da može zamijeniti ulogu ljudske inteligencije i kreativnosti. Poput one u medijima, koje Franjo također spominje u ovome kontekstu.
