Premda među kardinalima zacijelo vlada drukčije mišljenje, morat će ispuniti Franjinu želju o njegovu sprovodu i pokopu te ga sahraniti u rimskoj crkvi Svetoj Mariji Velikoj, a ne u bazilici sv. Petra, gdje se pokapaju poglavari Katoličke crkve.
„U Svetoj Marti mi je dobro jer sam među ljudima. A ako ima sitnih poteškoća, to se dade prevladati. Ostat ću ondje dok god to bude volja Božja. Prema vlastitoj smrti imam vrlo pragmatičan stav. Jednako kao kad slušam o mogućim atentatima. Kad se to dogodi, neću biti pokopan u Svetom Petru, nego u Svetoj Mariji Velikoj: Vatikan je dom moje posljednje službe, a ne vječnosti. Otići ću u prostoriju gdje sad drže svijećnjake, blizu one Kraljice Mira od koje sam uvijek tražio pomoć i čiji sam zagrljaj tijekom pontifikata potražio više od stotinu puta. Potvrdili su mi da je sve spremno. Pogrebni je obred preopterećen i razgovarao sam s ceremonijarom da ga pojednostavi: bez mrtvačkog odra, bez ikakve ceremonije zatvaranja lijesa i ništa od polaganja sanduka od čempresovine u drugi olovni i treći od hrastovine“, otkrio je detalje o svojem sprovodu papa Franjo u autobiografiji „Nadaj se“, koja je nedavno izašla. Dodao je kako želi ovaj svijet napustiti „dostojanstveno, ali poput svakog drugog kršćanina, jer rimski je biskup pastir i učenik, a ne ovozemaljski moćnik“.
„Premda znam da mi ih je već mnogo podijelio, zamolio sam Gospodina samo za još jednu milost: pobrini se za mene, neka bude kad god hoćeš, ali, Ti to znaš, kad je o fizičkom bolu riječ, kukavica sam… Zato, molim Te da me ne boli prejako“, bio je iskren papa Franjo na temu svojega odlaska.
Rimska crkva Sv. Marije Velike je, upravo uz Dom sv. Marte, dio vidljiva Franjina specifična pontifikata. Naime, kako je Dom sv. Marte zamijenio za stanovanje umjesto Apostolske palače, tako je i gradsku crkvu Rima zamijenio za svoje posljednje počivalište umjesto kripti vatikanske bazilike Sv. Petra. Detalji iz njegove autobiografije otkrivaju dosta toga upravo o ovim dvjema specifičnim lokacijama koje je Franjo izabrao sa sebe u vječnom gradu Rimu.
„Kad sam te večeri 13. ožujka nakon blagoslova sišao s balkona i sa svim se kardinalima spustio na ulicu, ondje me čekala limuzina, sva osvijetljena. Ali smireno sam rekao: ne, ne, idem ja s kardinalima. Svi smo se zajedno ukrcali u minibus i vratili se u Svetu Martu. A tu limuzinu više nisam vidio. Došavši u Svetu Martu, prije večere sam zamolio da nazovem Benedikta XVI. kako bih ga pozdravio, zahvalio mu i pomolio se za njega. U Svetoj Marti večerali smo svi zajedno, a na kraju obroka prišao mi je kardinal Becciu, tada zamjenik za opće poslove u Državnom tajništvu: „Papa mora nazdraviti…“ Pa dobro, nasmiješio sam se i podignuo čašu: „Bog neka vam oprosti!“ rekao sam. Zamolio sam da sutradan odmah odem u baziliku Svete Marije Velike, Gospi, kamo sam stalno odlazio kao kardinal, a idem i sada, i prije i poslije apostolskih putovanja, kako bi me ona pratila kao majka, govorila mi što mi je činiti i nadzirala moje postupke“.
„S Gospom sam na sigurnom. Navodno je u Rimu više od devetsto crkava, ubroje li se i one u privatnim prostorima, to je grad s najviše crkava na svijetu, ali ja sam ih tada poznavao vrlo malo: Svetog Petra, naravno, Svetu Mariju Veliku, crkvu Presvetog Imena Isusova, potom Svetog Ignacija, Svetoga Luja Francuskog, koja je blizu Via della Scrofa, zatim crkvu svetog Roberta Bellarmina, što je bila moja rimska župa, a 1970. odveli su me jednom, dok sam bio u Italiji samo u prolazu, da vidim Michelangelova Mojsija u bazilici svetog Petra u okovima na brežuljku Opiju. Ništa više od toga. Malo ih znam i sada, teško je kao papa upoznati grad“, iskren je Franjo i otkriva kako je izgledao njegov prvi papinski dolazak u Svetu Mariju Veliku.
Papa je u svojoj oporuci izrazio jednu jedinu želju, a to je da njegovi zemni ostaci počivaju upravo u bazilici kojoj je bio posebno odan – Papinskoj bazilici svete Marije Velike u Rimu.
“Moji zemni ostaci neka počivaju – u iščekivanju dana uskrsnuća – u Papinskoj bazilici svete Marije Velike. Grob neka bude u zemlji, jednostavan, bez ukrasa, s natpisom: Franciscus”, napisao je 29. lipnja 2022. Franjo u oporuci, izričito tražeći da njegov grob bude u zemlji, bez posebnog dekora, s jednostavnim natpisom “Franciscus”, smješten između kapelice Paolina (Salus Populi Romani) i kapelice Sforza.
Trošak pogreba pokrit će sredstva darovatelja koje je Papa unaprijed odredio, a administraciju je povjerio kardinalu Rolandasu Makrickasu, izvanrednom povjereniku Liberijanske bazilike, kako navodi Vatican News.
