Propovijed nadbiskupa zagrebačkog mons. Dražena Kutleše na ovogodišnje Stepinčevo hrvatski bi političari koji svoju političku egzistenciju nadahnjuju kršćanskim svjetonazorom trebali shvatiti ne samo ozbiljno, nego i vrlo upozoravajuće. Naime, zagrebački je nadbiskup otvoreno progovorio o podvojenosti političkih osobnosti naših političara i stranaka, koji se zalažu s jedne strane za kršćanske vrijednosti, ali ih kad dođu političke (ne)prilike lako zaborave. Tako se, veli mons. Kutleša „u gotovo svim strankama nalaze osobe koje se izjašnjavaju kao katolici, a spremni su svoju vjeru i moralna uvjerenja podrediti stranačkoj stezi i političkoj moći“. A od toga još je gore da „mnoge stranke također imaju dijelove svojih programa koji su u izravnom sukobu s katoličkim naukom“.
Da se doista radi o fenomenu podvojene osobnosti mons. Kutleša potvrđuje činjenicom da se „stvorio model političkog angažmana katolika u kojemu je svjedočenje osobne vjere odvojeno od svjedočenja u obnašanju javne službe“. Radi se, zapravo, o političkom integritetu ili pak njegovu nedostatku, što je također, kako veli, vidljivo kad se katolici, koji bi trebali promicati evanđelje u svim sferama života, nađu u prilici birati između većeg ili manjeg zla. Pa tobože izabiru ono manje, što je zapravo eufemizam za kompromis i popuštanje ili političku trgovinu, jer zlo je zlo, bez razlike u broju kaputa kojega je odjenulo.
Zanimljivo je kako se njegova propovijed podudarila s prašinom koju je u javnosti podigao „Prozor života“, protiv kojega su se pobunile lijeve udruge tražeći od Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike da ga zabrani i čak zakonski goni one koji su na taj način odlučili spašavati dječje živote. Na čelu tog ministarstva je Marin Piletić, koji je prošlog tjedna s Hrvatskim Caritasom predstavio program „Spasi kunu od propasti“. A poznato je da je Caritas u Zagrebu počeo rad s ostavljenom djecom upravo tako što je neka majka u nevolji ostavila novorođenče u kutiji ispred vrata Jelene Brajše, ondašnje ravnateljice Caritasa. Pa će biti zanimljivo vidjeti kako će se u ovoj konkretnoj situaciji postaviti aktualni ministar, koji je i svoju saborsku zakletvu samoinicijativno završio s „tako mi Bog pomogao i sv. Josip“.
Dakako, mons. Kutleša ne navodi pojedinačne primjere, nego govori načelno, ali pravocrtno. Odnosno, iz pozicije kardinala Stepinca za kojega je rekao da se „nije sramio Crkve ni njezina nauka, nego je u njemu pronalazio svjetlo i štit pred kušnjama kompromisa i površnosti“ te da je „privlačnost bl. Stepinca u svjedočanstvu da je moguće živjeti autentično i istinito u svijetu koji nas neprestano poziva na odstupanje od vrijednosti koje su naš narod oblikovale stoljećima“.
