Isus Krist reče da još nikada nije bio na nogometnoj utakmici. I poveli smo ga, moji prijatelji i ja, na jednu utakmicu. Bijaše to žestoka bitka između protestantskih boksača i katoličkih križara.
Križari postigoše prvi zgoditak. Isus glasno zapljeska i baci svoj šešir u zrak. Tada zgoditak postigoše boksači. Isus žestoko zapljeska i baci svoj šešir u zrak.
To zbuni čovjeka iza nas. On potapša Isusa po ramenu i upita: „Za koju momčad vi navijate, dobri čovječe?“ „Ja“, odvrati Isus kojega je igra vidno uzbudila, „ja ne navijam ni za jednu momčad. Ja sam jednostavno ovdje i uživam u igri.“ Pitalac se okrene svome susjedu i podrugljivo reče: „Ha, bezbožac!“
Na povratku smo tumačili Isusu kakav je položaj religija u današnjem svijetu: „Pobožni su ljudi smiješan narod, Gospodine. Čini se da uvijek misle kako je Bog na njihovoj strani, a protiv ljudi druge stranke.“
Isus se suglasi s tim: „Zbog toga se ja nikada ne oslanjam na religije, nego na ljude. Ljudi su važniji od religija. Čovjek je važniji od subote.“
„Morao bi ti paziti na svoje riječi“, reče jedan od nas nešto zabrinut. „Jedanput si zbog takvih riječ bio razapet.“
„Da – i to od religioznih ljudi“, reče Isus s usiljenim smiješkom.
Izvor: “Isus na nogometnoj utakmici – meditativne priče”, fra Mladen Herceg (Teovizija, Zagreb)
(“Priča može otvoriti put k Božjem prostoru u čovjekovoj nutrini. Tko voli usporedbe i priče može bolje razmjeti Isusovu radnosnu vijest o Kraljevstvu Božjem. Čovjek sa svoje strane treba biti otvoren za novo viđenje sebe, svijeta i Boga. Treba se dati iznenaditi od Boga. Treba biti spreman promijeniti svoj stav, mišljenje i djelovanje. A to nije ni jednostavno ni lako. ‘Sve što kažem, samo je razgovor, a ne savjet. Ne bih ovako odvažno govorio, kad bih znao da me netko mora slijediti”, veli Erazmo Roterdamski.” Iz predgovora Fra M. Hercega)
