Bio sam gotovo siguran da će se naši građani masovno odazvati genijalnoj akciji Hrvatskog Caritasa s početka ove godine „Spasi kunu od propasti, daruj je za 1000 radosti“ te da će se već u prvoj polovici godine prikupiti većina kuna koje držimo po svojim domovima, a koje će u obliku kovanica izgubiti svaku vrijednost s 31. prosincem 2025. I nikome više ništa neće značiti, osim eventualne uspomene na donedavnu hrvatsku valutu. Znate li koliko je kuna u kovanicama bilo po našim domovima i uredima prema podacima Hrvatske narodne banke na početku godine? Čak 155 milijuna eura! Znate li koliko ih je dosad darovano Caritasu kako ne bi propale? Samo 43.205 eura ili 325.541,00 kuna. Zagazili smo već u drugu polovicu godine, zar ćemo dopustiti da sve te preostale kune propadnu – bio bi to nečuven nemar.
Hrvatski Caritas na svojoj internetskoj stranici svakodnevno osvježava podatke koliko je kuna darovao. I odakle, tj. iz koje biskupije. Pa tako možemo doznati da je izravno Hrvatskom Caritasu donirano 11.359,50 kuna, da prednjače neke velike nadbiskupije poput Splitsko-makarske s 53.660,66 kuna, ali da iskače i neka manja biskupija s većim iznosom poput Požeške biskupije s 47.954,42 kuna ili pak jako malim poput Riječke nadbiskupije sa samo 5.058,02 kune. Dakako, to ne znači da se vjernici u tim biskupijama nisu odazvali, nego župni caritasi nisu donacije proslijedili biskupijskim caritasima, koji to pak onda šalju Hrvatskom Caritasu, a oni HNB-u.
Tako u oči upada da na popisu nema najveće Zagrebačke nadbiskupije, pa doznajemo da se upravo ondje čeka da župni caritasi proslijede kune Caritasu Zagrebačke nadbiskupije. No i kad se to desi, opet će to učiniti samo dio župa, dok će se na ostale i dalje čekati. Pa bi bilo dobro kad bi se i župnici malo probudili te iz nedjelje u nedjelju poticali vjernike da traže zaostale kune po svojim domovima i donose ih u za to namijenjene škrabice. Uostalom, zato i postoje župne obavijesti, koje redovito ponavljaju neke informacije, npr. da se kupuju katoličke tiskovine, pa se uz to može dodati i ovaj apel za spas kuna.
Da se razumijemo, ovo nije samo vjerska akcija, pa ju je s jedne strane prepoznala država kroz Ministarstvo socijalne skrbi i dakako kroz HNB, a odazvala se i Hrvatska pošta i Hrvatska ljekarnička komora, pa se kutijice za kovanice kuna nalaze u svim poštanskim uredima i većini ljekarni po Hrvatskoj. Nije, dakle, nužno da netko ide u crkvu i daruje svoju suvišnu kunu, nego to može učiniti i u najbližoj pošti i ljekarni.
Dakako, primjera ima svakakvih, pa mi jedan župnik priča kako je dobio lire i forinte, čak i hrvatske dinare i one iz SFRJ. To govori o činjenici da su ljudi skloni svašta čuvati i spremati, tj. vezati se uz neke davne vrijednosti koje sad ništa ne znače. Tako ih je on donirao antikvarijatu. I upravo to prijeti dragoj nam kuni već od 1. siječna 2026. Zar ćemo dopustiti da završi u antikvarijatu, a sad se već može promijeniti u eure, kojima će Hrvatski Caritas pomoći one najpotrebnije.
Mnogima je teško palo uvođenje eura i odlazak kune u povijest u nekom emotivnom domoljubnom smislu. Mnogi su pak s druge strane kovanice eura u svojim glavama poistovjetili s kovanicama kune, pa mi jedna gospođa nedavno na tržnici veli da „kak’ mislim da bum grincajg kupio s dva eura“. A to je, draga gospođo, 15 kuna. S tim da je taj isti grincajg u kunama donedavno bio osam, a onda 10 kuna, da bi danas stajao 2,5 eura iliti 19 kuna.
Slikovit je ovo primjer s tržnice, ali i slika naše nedovoljne promišljenosti. Stoga, nemojmo dopustiti da propadne tih 150 milijuna eura u kovanicama kuna. Odnesite ih u poštu, ljekarnu ili župu. Jer ovako na vrijeme spašena kuna nekome doista može spasiti život.
