Završno izvješće studijske skupine sinode u Vatikanu uključuje svjedočanstva dvojice muškaraca koji su u građanskim brakovima s drugim muškarcima te poziva na pristup temeljen na slušanju pri suočavanju s teškim doktrinarnim i pastoralnim pitanjima, objavio je EWTN NEWS. Opće tajništvo Sinode u Vatikanu u utorak je objavilo svjedočanstva dvojice muškaraca koji su u građanskim brakovima s drugim muškarcima, a koji iz osobnog iskustva opisuju napetosti i rane koje su obilježile njihov život vjere unutar Crkve. To je prvi put da jedan vatikanski dokument daje glas toj skupini na tako detaljan način.
Jedno svjedočanstvo dolazi od muškarca iz Portugala koji je rekao da je pretrpio duboku ranu kada mu je duhovni voditelj sugerirao da se mogao oženiti ženom kako bi „pronašao mir” i „iskoristio svoje darove”, pritom umanjujući afektivnu dimenziju braka. Muškarac je rekao da je taj prijedlog bio bolan jer je „to bio prijedlog da se povrijedi ženu uskraćujući joj mogućnost da bude potpuno voljena i željena, sve kako bi se ispunilo društveno očekivanje.” Od tog trenutka, rekao je, počeo je isključivati svoju vezu i emocionalni život iz svoje molitve.
Sinoda je također objavila svjedočanstvo američkog katolika koji je u građanskom braku s drugim muškarcem, imigrant je i aktivan u župnom životu. „Moja seksualnost nije izopačenost, poremećaj ili križ; ona je Božji dar”, napisao je. „Imam sretan i zdrav brak te napredujem kao otvoreno homoseksualni katolik.” Oba svjedočanstva napisana su na engleskom jeziku i objavljena su na mrežnoj stranici Sinode kao prilozi završnom izvješću “Studijske skupine 9” pod naslovom „Teološki kriteriji i sinodalne metodologije za zajedničko razlučivanje novih doktrinarnih, pastoralnih i etičkih pitanja.”
Jedno od svjedočanstava prisjeća se autorova iskustva s “Courageom”, katoličkim apostolatom koji podupire osobe s istospolnim sklonostima koje nastoje živjeti čisto prema crkvenom nauku. Papa Lav XIV. primio je članove Couragea u Vatikanu 6. veljače.
Muškarac je napisao da je otišao u tu skupinu na prijedlog terapeuta kojeg je posjetio kako bi se nosio sa svojim „stanjem”. Dodao je: „Uzalud sam pokušavao izlaziti s katoličkom ženom, ali naša je veza propala kada se moja obitelj suočila s krizom. Došlo je vrijeme da budem iskren prema sebi, Bogu i drugima.”
Što Katolička Crkva naučava o homoseksualnosti
Katolički nauk o homoseksualnosti sažet je u trima člancima Katekizma Katoličke Crkve: br. 2357, 2358 i 2359. U tim člancima Crkva naučava da homoseksualne osobe „treba prihvaćati s poštovanjem, suosjećanjem i obzirnošću. Treba izbjegavati svaki znak nepravedne diskriminacije prema njima.”
Homoseksualnost kao sklonost smatra se „u sebi neurednom” i „za većinu njih [homoseksualnih osoba] predstavlja kušnju”.
Utemeljena na Svetom pismu, predaja je uvijek naučavala da su „homoseksualni čini u sebi neuredni” te da „ne proizlaze iz istinske afektivne i spolne komplementarnosti” i stoga „ni pod kojim okolnostima ne mogu biti odobreni”.
„Homoseksualne osobe pozvane su na čistoću”, a uz „potporu nesebičnog prijateljstva, molitve i sakramentalne milosti mogu i trebaju postupno i odlučno pristupati kršćanskom savršenstvu.”
Predano papi Lavu na proučavanje
Izvješće od 32 stranice, prvo objavljeno na talijanskom jeziku i predstavljeno na engleskom kao radni prijevod, nije konačan doktrinarni prijedlog. Umjesto toga, ono ocrtava metodološki zaokret i sada će biti predstavljeno papi Lavu XIV. na proučavanje.
Pozivajući se na svjedočanstva, studijska skupina Sinode navodi da prvi prikaz opisuje „razorne učinke reparativnih terapija usmjerenih na ponovno uspostavljanje heteroseksualnosti” te „protuslovne savjete”, poput prijedloga da se oženi ženom kako bi „pronašao mir”.
Izvješće predlaže novi pristup temeljen na slušanju i dijalogu za suočavanje s „novim doktrinarnim, pastoralnim i etičkim pitanjima”, uključujući iskustvo „vjernika s istospolnim sklonostima”.
Tekst je utemeljen na onome što naziva „načelom pastoralnosti”, koje naglašava da kršćanski navještaj mora uzeti u obzir konkretne osobe i njihovo životno iskustvo. Predlaže promjenu pristupa nekim od najosjetljivijih pitanja u životu Crkve.
Izvješće ne nastoji ponuditi potpuna rješenja, nego otvoriti put razlučivanja. Umjesto da govori o „kontroverznim pitanjima”, kako je tema izvješća izvorno bila najavljena, predlaže da ih se naziva „novim pitanjima”, shvaćenima kao iskustva koja potiču Crkvu da ponovno promisli kako živjeti i prenositi Evanđelje u različitim kontekstima.
Dokument izričito priznaje teškoću usklađivanja doktrine i pastoralne prakse. Navodi da svjedočanstva koja je primila studijska skupina pokazuju „koliko je zahtjevno pojedincima i kršćanskim zajednicama pomiriti ‘doktrinarnu čvrstoću’ s ‘pastoralnim prihvaćanjem’.” Dodaje da polarizirani stavovi često rezultiraju „dubokom patnjom, osobnim ranama i iskustvima marginalizacije ili ‘dvostrukih života’” za vjernike s istospolnim sklonostima.
U tom kontekstu izvješće predlaže metodu utemeljenu na trima koracima unutar onoga što naziva „razgovorom u Duhu”: slušanje samih sebe, obraćanje pozornosti na stvarnost i uključivanje različitih oblika stručnosti. Tekst navodi da ta dinamika slušanja nastoji potaknuti sinodalnu Crkvu u kojoj Božji narod aktivno sudjeluje u razlučivanju.
Izvješće također naglašava važnost obraćanja pozornosti na one koji žive na egzistencijalnim, društvenim i kulturnim „periferijama”. Navodi i druge primjere „novih pitanja”, uključujući porast broja odraslih katekumena u nekim mjesnim Crkvama, što, prema izvješću, zahtijeva ponovno promišljanje pastoralnih struktura.
Uz svjedočanstva dviju homoseksualnih osoba, Studijska skupina 9 uključuje i iskustvo aktivnog nenasilja, kako ga je posvjedočio srpski omladinski pokret koji je pomogao ostvariti miran pad predsjednika Slobodana Miloševića 5. listopada 2000., djelomično nadahnut primjerom prvih kršćana.
Sinoda je također objavila završno izvješće druge studijske skupine, Studijske skupine 7, o kriterijima za odabir kandidata za biskupe.
To izvješće navodi da biskupe treba procjenjivati ne samo prema moralnom integritetu, doktrinarnoj pravovjernosti, pastoralnoj osjetljivosti, sposobnosti vođenja i upravljanja crkvenim dobrima, nego i prema „sinodalnim kompetencijama”. Citira papu Lava XIV. koji kaže da je dužnost biskupa „graditi zajedništvo među svojim članovima i s općom Crkvom potičući raznolikost darova i službi danih za njezin rast i širenje Evanđelja.”
Izvješće također traži od dikasterija Rimske kurije da preispitaju svoje postupke u više sinodalnom duhu te predlaže redovitu neovisnu evaluaciju procesa odabira biskupa.
Izvor: EWTN NEWS
