Tea Perović prije tri mjeseca u “Popcastu by Darko Pavičić”: U teškom križu gledajte cilj, jer je on škola života, koja će pomoći da dosegnete njegovu puninu!

Nakon što je pročitao njezinu knjigu “Stvorene smo za Nebo”, novinar Večernjeg lista Darko Pavičić u svoj prvi podcast “Popcast by Darko Pavičić” krajem studenog prošle godine, uz popularnog isusovca p. Iku Mandurića, odlučio je pozvati kao posebnu gošću autoricu knjige Teu Perović, profesoricu, spisateljicu i majku četiri djevojčice, koja je preminula ovoga petka i…

Autor: Vjerujem.hr
event 15.03.2025.
Photo: Popcast by Darko Pavičić

Nakon što je pročitao njezinu knjigu “Stvorene smo za Nebo”, novinar Večernjeg lista Darko Pavičić u svoj prvi podcast “Popcast by Darko Pavičić” krajem studenog prošle godine, uz popularnog isusovca p. Iku Mandurića, odlučio je pozvati kao posebnu gošću autoricu knjige Teu Perović, profesoricu, spisateljicu i majku četiri djevojčice, koja je preminula ovoga petka i čiji je iznenadni odlazak mnoge pogodio.

“Teina knjiga, kao i sam njezin život, ulazi u red najmoćnijih svjedočanstava koje sam čuo i vidio te sam upravo nju poželio pozvati u prvu emisiju. Rado se odazvala i njezino smo svjedočanstvo snimili u dva dijela i na dvije lokacije u Zagrebu. Prvi susret bio je u parku u Savskoj ulici, preko puta Cibonina tornja, a drugi u oratoriju salezijanaca na Jarunu”, kaže urednik i voditelj “Popcasta” Darko Pavičić, dodajući da nakon Teina odlaska njezine riječi imaju dodatnu snagu i težinu.

Evo što je Tea Perović rekla, između ostaloga, u svojem svjedočanstvu “Popcastu” o tome kako se nositi s teškom bolešću, kao što je bila njezina.

“Shvatila sam da ta bolest koja mi se dogodila i bila je tako stravična u početku opće nije kao propast ili neko prokletstvom, nego kao težak križ, jednako kao i bilo koji drugi težak križ. Ne mora to biti smrtonosna bolest, nego može biti bilo što drugo. Ali koji vam pokazuje da stanete u životu, jer nešto krivo radite i da je nešto trulo u vašem životu i životu vaše obitelji te imate prigodu to promijeniti. Morate prihvatiti taj svoj križ i to ne na način da se patite cijeli život nego na način da postanete osobom kroz koju će Bog djelovati. Da slijedite njegove znakove i da prepoznate zašto je taj težak križ došao u tom trenutku. I tada će vam Gospodin, korak po korak, na vašem putu osvijetliti sve što trebate shvatiti”, posvjedočila je Tea.

“Sama sam promijenila mnogo toga. Moja se obitelj iz korijena promijenila i mi smo svi sretni. Naprosto postoji blagoslov u našoj obitelj i sve se događa sa smislom. Sve je promijenilo svoje konture i tek sad živimo onaj život sa svrhom. I bolest kao takva nije od Boga i naravno da nije dobra, ali se moj pogled na taj težak križ toliko promijenio da sad shvaćam svrhu svoje bolesti. To je ono što je bitno. I ne gledam u bolest, nego gledam u zdravlje. Zato svima koji mi se jave sa svojim bolestima, tegobama i terapijama uvijek kažem da više ne govorimo o tome. Zašto? Zato što se ponovno uvlačimo u tu bolest koja nije sama po sebi svrha, nego je svrha da ona da određeni smisao kako da živimo i da gledam u zdravlje”, rekla je Tea.

“Uvijek u teškom križu gledajte cilj. Ne gledajte taj težak križ, nego ga gledajte kao stepenicu i školu života koja će vam pomoći da kasnije dostignete puninu života. I nemojte padati u očaj. U redu je isplakati se i suočiti se s dijagnozom, ali istodobno znati da je sve rješivo. Ono što je neizlječivo u očima ovoga svijeta, nije neizlječivo u očima onoga koji nas je stvorio, koji nas neizmjerno ljubi i koji u trenu može maknuti svaki naš križ”, poručila je Tea Perović u svojem svjedočanstvu kojega u cijelosti možete pogledati u “Popcastu by Darko Pavičić” na YouTubeu.

Pročitaj više

Ljetne vrućine su iscrpljujuće i prijeti opasnost od dehidracije, pa prof. Višnja Bartolović u današnjem “Višnjinu kutku sa sv. Hildegardom” donosi preporuke koje čajeve piti po prepoci svete Hildegarde i tako osigurati dovoljan unos tekućine i vitamina u ljetne dane.

Možda si i ti, koji ovo čitaš, umoran od molitve. Možda si čak i prestao moliti jer si predugo kucao, a vrata se nisu otvorila. Ako jesi — nisi sam. I nisi zaboravljen. Možda se ne otvaraju vrata koja očekuješ, ali to ne znači da Bog nije s tobom. Ja odlučujem i dalje tražiti. I dalje kucati. I dalje vjerovati da je Bog vjeran i da mu je više stalo do mog dobra nego meni samoj.

Do zadnjega trenutka bio je svjestan svega. Nikada se nije tužio, samo je u posljednje vrijeme govorio da je pošao prema svome Gospodinu. I ugasio se toga nedjeljnoga jutra, na obljetnicu svoga ređenja, kao svijeća. Dogorijevala je i dogorjela. Drugi su u nju gledali otvorenih očiju, jer tako umiru samo veliki ljudi, samo svetci. Na zidu njegove sobe ostale su dvije slike, ona Isusa Krista i ona bl. Alojzija Stepinca, donesena još iz iseljeništva. U našemu srcu ostao je lik čovjeka o kojemu će se tek čuti. Do sada je on govorio o drugima, sada je vrijeme da se progovori o njemu.