Robert Prevost čovjek je koji stoji iza svojih riječi, ali nije čovjek od mnogo riječi. Svoju je svećeničku, misionarsku, poglavarsku i biskupsku službu posvetio služenju onima oko sebe. Nije objavio nijednu knjigu osim doktorske disertacije iz kanonskog prava. Nije iza sebe ostavio nikakve opsežnije dokumente. Svećenik je koji je propovijedao riječima, ali su one rijetko bile zapisane. Zbog toga je bilo potrebno proučiti njegove propovijedi, govore i intervjue u Peruu i Rimu kako bi se razumjelo koja su mu pitanja bliska i kakav će utjecaj ta pitanja imati na sveopću Crkvu tijekom njegova pontifikata. Deset njegovih najdražih misli sažeo je Jesús Colina, ugledni španjolski novinara i bivši savjetnik Papinskog vijeća za društvene komunikacije, koji donosi prvu cjelovitu biografiju prvoga pape iz SAD-a, a koja je izašla ovih dana u nakladi „V. B. Z.“ iz Zagreba.
1. „Bog nas voli… sve nas”
Kada papa s balkona Bazilike svetog Petra izgovori svoje prve riječi nakon objave Habemus Papam, nastoji se usredotočiti na poruku svojega budućeg pontifikata. U određenom smislu, on preuzima temu vlastitog života i pretvara je u program.
Papa Lav to je sažeo u tri riječi: „Bog nas ljubi”, a odmah potom dodao: „Sve nas”. Ta snažna, ali jednostavna poruka, koja dopire do svakog čovjeka, sažima njegov život i poslanje.
„Bog nas voli, Bog voli sve vas, a zlo neće nadvladati!” uvjeravao je novi papa u svojim prvim papinskim riječima. „Svi smo u Božjim rukama. Zato, bez straha, držeći se za ruke s Bogom i jedni s drugima, idemo naprijed.”
Lav XIV., učenik svetog Augustina, želi današnjem svijetu kroz svoj pontifikat navijestiti da istinska sreća leži u spoznaji da nas Bog u potpunosti ljubi te da je ljubiti ga i primati njegovu ljubav krajnji smisao ljudskog postojanja.
2. Susret s Kristom: srce kršćanstva
Ljubav prema Kristu bila je razlog zbog kojeg je Robert Prevost ostavio sve u Chicagu da bi postao misionar. Svoj je život posvetio evangelizaciji – to jest upoznavanju drugih s Kristom, Osobom koju je susreo još kao dijete u svom domu, među roditeljima, braćom i sestrama, i koja je zauvijek osvojila njegovo srce.
„Još se uvijek smatram misionarom. Moj poziv, kao i poziv svakog kršćanina, jest biti misionar, naviještati Evanđelje gdje god se nalazio”, objasnio je u intervjuu za Vatican News nedugo nakon što ga je papa Franjo pozvao u Rim da postane prefekt Dikasterija
za biskupe. „Naša je prva dužnost prenijeti ljepotu i radost poznavanja Isusa”, istaknuo je u istom razgovoru, naglašavajući da je kršćanstvo, u svojoj srži, susret s Osobom.
To je uvjerenje toliko važno novom papi da je u svojoj prvoj propovijedi, održanoj u Sikstinskoj kapeli 9. svibnja 2025., pred kardinalima, izjavio: „Čak i danas postoje okolnosti u kojima je Isus, iako cijenjen kao čovjek, sveden na neku vrstu karizmatskog vođe ili nadčovjeka, i to ne samo među nevjernicima, nego i među mnogim krštenim kršćanima koji, na toj razini, zapravo žive u svojevrsnom praktičnom ateizmu.“
Prevostovo pastoralno iskustvo u Peruu naučilo ga je da se srca ne osvajaju samo teološkom složenošću, nego svjedočanstvom Kristove ljubavi. Krist je središte svih „argumenata” kojima se Prevost bavi: od moralnog nauka do društvenog djelovanja. Iz njegove perspektive sve započinje s Isusovom osobom i njegovom porukom. Za njega kršćanstvo nije sustav pravila ni ideologija, nego radosna vijest koja mijenja ne samo živote ljudi, nego i potiče stvaranje bratskih zajednica.
3. Isus među nama: oblici njegove prisutnosti
Ako se kršćanstvo sastoji u susretu s Isusom kao Osobom koja može dati smisao postojanju, tada se nameće goruće pitanje: kako je moguće doživjeti to osobno iskustvo? Kako je Isus Krist prisutan među nama? Biskup Prevost odgovorio je na to pitanje 14. lipnja 2020., u propovijedi održanoj u katedrali svoje biskupije, u Chiclayou u Peruu, na svetkovinu Presvetog Tijela i Krvi Kristove.
Prije svega, Krista je moguće osobno susresti i doživjeti „u molitvi i liturgiji”, pojasnio je augustinski biskup. „Krist je prisutan u Crkvi koja moli, jer on je taj koji moli za nas, moli u nama i prima naše molitve: on se moli za nas kao naš svećenik; moli u nama kao naša Glava, a mi se molimo njemu kao svome Bogu.”
Isus je prisutan „u svojoj Crkvi koja čini djela milosrđa, ne samo zato što, kada činimo dobro nekome od njegove najmanje braće, to činimo samome Kristu, nego i zato što Krist sam po Crkvi čini ta djela, neprestano pomažući ljudima svojom božanskom ljubavlju”.
Krist je prisutan u Crkvi. Ta je prisutnost stvarna u njegovoj Crkvi koja hodočasti i čezne stići u luku vječnog života, jer on prebiva u našim srcima po vjeri i širi ljubav u njima djelovanjem Duha Svetoga kojega nam je dao. Krist je također prisutan u svojoj Crkvi koja propovijeda, jer je Evanđelje koje naviješta sama Božja riječ.
Konačno, postoji poseban način Isusove prisutnosti, istinski uzvišen. To je „sakrament Euharistije, koji je, dakle, među svim sakramentima, najslađi u pobožnosti, najljepši u razumijevanju i najsvetiji po sadržaju. … U Euharistiji je Krist istinski prisutan među nama – i po svom Tijelu i Krvi sve nas čini Crkvom.”
Prevost je objasnio da upravo zato „Crkva živi od Euharistije. Ta istina … sažima samu srž otajstva Crkve.” To je „veliko otajstvo, otajstvo milosrđa, otajstvo ljubavi”.
4. Jedinstvo u Crkvi
Jedinstvo u Crkvi, uvijek izloženo prijetnji podjela, jedan je od prioriteta novoga pape kao rimskog biskupa i nasljednika svetog Petra. Još prigodom biskupskog ređenja u Peruu odabrao je za svoje geslo latinski izraz In Illo uno unum – „U jednom Kristu mi smo jedno”. Geslo je preuzeo iz propovijedi svetog Augustina o Psalmu 127.
Za Prevosta, Krist je izvor i temelj jedinstva Crkve. To jedinstvo nije samo organizacijske ili institucionalne naravi, nego duhovna i mistična stvarnost koja se očituje u zajedništvu vjernika s Kristom i među sobom.
Slijedeći nauk svetoga Pavla, sveti Augustin uči da je Crkva Tijelo Kristovo, a Krist njezina Glava. Ta slika naglašava da su svi članovi Crkve međusobno povezani po svom odnosu s Kristom.
Za Prevosta je ljubav ključna za očuvanje jedinstva Crkve. Bez ljubavi ne može biti istinskoga zajedništva među vjernicima. Upravo zato jedinstvo postaje snažno svjedočanstvo istinitosti Evanđelja i Kristove prisutnosti u svijetu.
5. Evangelizacija: više od riječi
Za Prevosta Crkva nije i ne može postati klub za privilegirane. Crkva širi ruke svima. Novi papa u intervjuu objavljenom na mrežnim stranicama Reda svetog Augustina rekao je da naše poslanje ostaje isto, još otkako je Isus svojim učenicima rekao: „Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode, krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!” (Mt 28, 19-20).
U središtu Prevostove vizije evangelizacije nalazi se snaga autentičnoga svjedočenja. Učinkovito naviještanje Krista zahtijeva više od riječi – traži život usklađen s evanđeoskom porukom. Prevost smatra da bi vjernici u kršćanskom svjedočenju trebali prepoznati poticaj da potpunije prihvate vjeru. Vjerodostojnost navjestitelja, koja se očituje u njegovim djelima i stavovima, nužna je da bi poruka bila doista saslušana i prihvaćena.
Dosljedna usmjerenost kardinala Prevosta na radost i ljepotu vjere, u kombinaciji s njegovim duboko ukorijenjenim misionarskim identitetom, upućuje na pristup evangelizaciji koji se temelji na nadahnuću i osobnom susretu, a ne isključivo na obvezi ili nametanju doktrine. Takva vizija predstavlja baštinu prethodnih pontifikata.
Za Roberta Prevosta biti kršćanin, biti svećenik, biti biskup znači: „Naviještati Isusa Krista i živjeti vjeru tako da vjernici u njegovu svjedočanstvu pronađu poticaj da požele biti sve aktivniji dio Crkve koju je utemeljio sam Isus Krist. Ukratko: pomoći ljudima da upoznaju Krista po daru vjere.”
6. Blizu siromašnima i ranjivima
Kao misionar, svećenik i biskup Robert Prevost pokazivao je posebnu brigu za siromašne i ranjive. Ipak, nemoguće je razumjeti njegovu viziju siromaštva bez uvida u njegovu duhovnost kao augustinskoga redovnika.
Slijedeći nauk svetog Augustina, Prevost smatra da istinsko siromaštvo nije samo materijalna oskudica, nego poniznost srca. Evanđeosko siromaštvo znači živjeti bez vezanosti uz imovinu, svjesno prepoznavati vlastitu ovisnost o Bogu i biti otvoren prema drugima.
Isusov primjer nadahnjuje augustince da služe najponiznijima i žive jednostavno. Zbog toga su augustinci prosjački red: odriču se osobnoga vlasništva i žive ideal milostinje, oslanjajući se na Providnost kako bi, s evanđeoskom poniznošću, služili svojoj braći i sestrama.
U posljednjem intervjuu prije izbora za papu, nakon smrti pape Franje, kardinal Prevost istaknuo je važnost „siromašne Crkve, koja hodi sa siromašnima i služi siromašnima”, kao i „važnost blizine onima koji trpe te posjedovanja srca Isusa Krista”, izričito se pritom osvrnuvši na blizinu svojega prethodnika migrantima i izbjeglicama.
„Vjerujem da se poruka Evanđelja mnogo bolje razumije iz iskustva siromašnih – onih koji nemaju ništa, koji nastoje živjeti svoju vjeru i sve pronaći u Isusu Kristu”, rekao je u tom intervjuu.
Život u siromaštvu omogućio je Prevostu da razvije posebnu povezanost s ljudima u siromašnim krajevima Perua u kojima je živio, posvećujući posebnu pozornost iskorištavanima, migrantima (uključujući Venezuelance), izbjeglicama te žrtvama prirodnih katastrofa i pandemije bolesti COVID-19.
U govoru održanom na Prvom industrijskom forumu 2015., koji je organiziralo Katoličko sveučilište Santo Toribio de Mogrovejo, biskup Prevost je objasnio: „Kad nešto dajemo siromašnima, možda zapravo vraćamo ono što ne pripada u potpunosti nama. Sveti Ambrozije je rekao: ‘Ne dajete siromahu od svoga, nego mu vraćate ono što je njegovo. Jer ono što je zajedničko pripada svima, a ne samo bogatima. … Stoga vi zapravo vraćate dug, a ne darujete besplatno ono što ne dugujete.’”
7. Posao, politika i društvo u službi općega dobra
Svatko tko se želi približiti razmišljanju pape Lava XIV. otkrit će da njegovo zauzimanje za siromašne nije isključivo. Njegova vizija usmjerena na čovjeka jednako naglašava važnost inicijative i poduzetničke
U govoru održanom 29. svibnja 2015. na Katoličkom sveučilištu Santo Toribio de Mogrovejo istaknuo je „razinu međuovisnosti poslovanja i društva, gdje postupci jednih neizbježno utječu na druge, a ta međuovisnost polazište je koje moramo uzeti u obzir pri planiranju gospodarskih politika koje skladno doprinose postizanju općega dobra”. Biskup je objasnio: S jedne strane imamo zajednicu, shvaćenu kao prostor u kojem
skupina ljudi s određenim društvenim i gospodarskim obilježjima nastoji, između ostalog, zajednički rješavati svoje probleme i osigurati egzistenciju te ostvariti razvoj. S druge strane tu je tvrtka, entitet koji upravo o tim ljudima ovisi, jer su oni njegova glavna imovina u ostvarenju osnovnog cilja: profitabilnosti.
„Ali kako se društvo može ojačati?” upitao je biskup: Tko mu pomaže? Tko se brine o interesima i potrebama tih ljudi koji često, primjerice, nemaju pristup osnovnom obrazovanju ili uslugama vodoopskrbe i odvodnje? Tu na scenu stupa treći ključni akter – država, koja postavlja „pravila igre”. … Dio velike društvene odgovornosti države u ovom je kontekstu promicanje javnih politika koje reguliraju, jamče i usklađuju razvoj društva, gradeći mostove koji otvaraju putove za javna i privatna ulaganja.
8. Obitelj kao škola velikodušnosti i razlučivanja
Za Roberta Prevosta obitelj je mjesto gdje svatko može biti ono što jest i osjećati se voljeno upravo takvim kakav jest. Velik dio svojih pastoralnih napora kao svećenik i biskup u Peruu posvetio je podršci obiteljima, osobito mladim obiteljima.
U govoru održanom 14. listopada 2015. na Katoličkom sveučilištu Santo Toribio de Mogrovejo nazvao je obitelj „mjestom evanđeoske svetosti”. Dodao je: „U njoj nosimo u sebi sjećanje na generacije i produbljujemo korijene koji nam omogućuju ići dalje.” To je i mjesto razlučivanja, gdje se učimo otkrivati Božji naum za svoj život i znati ga s pouzdanjem prihvatiti.
Ti su komentari zasigurno proizašli, barem djelomično, iz Prevostovih sjećanja na vlastito djetinjstvo i mladost. U intervjuu za RAI prije izbora za papu prisjetio se kako je njegov poziv misionara i svećenika nastao upravo u katoličkom domu koji su njegovi roditelji stvorili njemu i njegovoj braći.
U svojoj službi biskupa Chiclayoa Prevost je predano radio na obrani prava na život nerođenih, sudjelujući na prolife događajima, poput skupa Hoda za život 2015. u Chiclayou, gdje je pozvao ljude da „brane ljudski život u svakom trenutku”. Također je koristio svoje profile na društvenim mrežama za dijeljenje poruka koje ističu važnost zaštite života od samog začeća.
Iako je njegov pristup pastoralne naravi i izbjegava borbeni ton, njegovo je protivljenje pobačaju jasno i u skladu sa službenim naukom Crkve. Taj stav odražava njegovu predanost tradicionalnim katoličkim vrijednostima i naglasak na zaštiti najranjivijih.
9. Protagonisti u Crkvi: žene i laici
Vizija Crkve kao autentične zajednice, s Kristom kao Glavom, potaknula je Roberta Prevosta da istakne vodeću ulogu žena, mladih i laika općenito. Papa Lav XIV. aktivno je podupirao uključivanje žena na vodeće položaje u Crkvi. Kao prefekt Dikasterija za biskupe, pohvalio je odluku pape Franje da imenuje tri žene članicama tog dikasterija, koji pomaže rimskom biskupu u odabiru svećenika za biskupije.
Tijekom Sinode o sinodalnosti u listopadu 2023. Prevost je upozorio na opasnost od „klerikalizacije žena”. Smatrao je da to nije pravo rješenje te da bi moglo stvoriti nove izazove unutar crkvene strukture. Zato se zauzimao za sinodalnu Crkvu u kojoj svi vjernici, uključujući laike i žene, aktivno sudjeluju u životu i poslanju Crkve.
10. Sveti Augustin: otac i bezvremenski savjetnik
Sveti Augustin iz Hipona duhovni je otac pape Lava XIV., što je sam priznao u svojim prvim riječima nakon izbora za papu. Još od tinejdžerskih dana privlačila ga je duhovnost sjevernoafričkog sveca (354. – 430.), a nakon Biblije, u svojim govorima i propovijedima najčešće citira upravo spise svetog Augustina.
Od Augustina je papa Lav naučio važnost unutarnjeg života, kako je to izraženo u svečevim Ispovijestima, pionirskom djelu u povijesti autobiografije: „Stvorio si nas za sebe, Gospodine, i nemirno je srce naše dok se ne smiri u tebi.” Poput Augustina, Prevost razumije da kršćani ne samo vjeruju, nego i preispituju, traže, čeznu, trpe i obraćaju se. Iskustvo Boga duboko je egzistencijalno.
Na intimnijoj, osobnijoj razini, papa Lav strastveno govori o Augustinovoj viziji Crkve kao zajednice braće i sestara: „Kada razmišljam o svetom Augustinu, o njegovoj viziji i razumijevanju što znači pripadati Crkvi, jedna od prvih stvari koja mi pada na pamet jest ono što on kaže – da ne možete reći da ste Kristov sljedbenik a da niste dio Crkve. Krist je dio Crkve. On je njezina Glava. … Nauk svetog Augustina dotiče svaki dio života i pomaže nam živjeti u zajedništvu.”
