UPOZNAJTE MONS. PETRA RAJIČA, PREFEKTA PAPINSKOG DOMA: Hercegovac koji je rođen u Kanadi – Stepinčeva vjernost Bogu, Crkvi i narodu, bile su mi poticaj i nadahnuće za svećenički poziv

Vijest da je papa Lav XIV. prije tjedan dana imenovao Hrvata prefektom Papinskog doma odjeknula je Hrvatskom. Mons. Rajič dao je Večernjem listu za Uskrs prije dvije godine i donosimo neke njegove dijelove.

Autor: Darko Pavičić
event 08.04.2026.
Photo: STEFANO SPAZIANI DPA/PIXSELL

Kako ste završili u vatikanskim diplomatskim vodama?

Dok sam bio student kanonskog prava na Papinskom lateranskom sveučilištu u Rimu, tijekom devedesetih godina prošloga stoljeća, tadašnji me moj biskup, sada blagopokojni, mons. Pavao Žanić, zadužen za Crkvu u Hercegovini, pitao bih li prihvatio diplomatsku službu Svete Stolice. Imajući na umu svoje mladomisničko geslo: „Evo dolazim, Gospodine, vršiti volju Tvoju“ (Ps 40,8), rekao sam biskupu da u Crkvi prihvaćam svaku službu kojoj se po odluci viših poglavara vrši volja Božja u mome životu. Tako sam poslan na Papinsku Crkvenu Akademiju, gdje sam u lipnju 1993. završio studij kanonskoga prava s obranjenom tezom: „Sloboda vjere u Hrvatskoj od 1945. i utjecaj međunarodnoga prava“. Istodobno morao sam pratiti još nekoliko predmeta posebna studija i položiti ispite da bih mogao započeti rad u nuncijaturama kamo me Sveta Stolica pošalje.

Rođeni ste u Kanadi, a podrijetlom iz Hercegovine. Kako je izgledalo vaše odrastanje i odluka za svećenički poziv, osobito utjecaj lika i djela bl. kardinala Stepinca?

Premda sam rođen u Kanadi, volim reći da sam iz hrvatske katoličke obitelji, da sam hrvatski Kanađanin, jer sam preko roditelja primio hrvatsko ime i jezik, a rođenjem postao državljanin Kanade. Mnogi mladi moje generacije iz naših hrvatskih obitelji u Kanadi odgojeni su u tom duhu i povezani su s našim hrvatskim župama gdje se mise i ostali sakramenti slave na materinskom jeziku. To je slučaj i sa mnom. Primio sam svete sakramente u našim župama. Osim prakse hrvatskoga govora u obitelji, pohađao sam subotnju školu hrvatskoga jezika, bio član skupine mladih i hrvatskoga studentskog saveza, sve što je povezivalo nas u vjeri i hrvatskom duhu i identitetu. Zahvaljujući djelovanju hrvatskih župa po Kanadi koje su duhovni i kulturni centri okupljanja našega hrvatskoga naroda, mnogi stariji koji su se doselili, a i mlađi naraštaji koji su se ondje rodili, osjećaju se kao da su u Domovini, prema tome kao dio naše Crkve u Hrvata. Kada sam u odrasloj dobi osjetio Božji zov, onda sam razmišljao i molio se Bogu po zagovoru našega velikoga blaženika kardinala Alojzija Stepinca, da mi pokaže put u život. I sam je blaženik čak osam godina, od 1916. do 1924., razmišljao o svome životnom pozivu, dok nije 1924. opredijelio se za svećeništvo.  Stepinčev svetački život, njegova hrabrost i karakter u suočavanju s vrlo teškim nevoljama tadašnjeg vremena, s predratnom karađorđevskom diktaturom, s ratnim totalitarnim fašizmom i nacizmom, i s poratnim jednoumnim komunizmom te njegova nepokolebljiva vjernost Bogu, Crkvi i hrvatskom narodu, meni su bile veliki poticaj i nadahnuće na putu prema svećeničkom pozivu. Hvala mu!

Imate li i danas kontakte s Hercegovinom, uspijete li doći u djedovinu?

Iako sam po službenim dužnostima često izvan Domovine, nastojim održavati veze s rodbinom, prijateljima, kolegama svećenicima i biskupima diljem Lijepe naše kao i Bosne i Hercegovine. Također nastojim doći svake godine u posjet da se ne zaboravimo.

Pratite li zbivanja u Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj i BiH?

Zahvaljujući sredstvima društvenog priopćavana danas je mnogo lakše nego li u prošlosti pratiti zbivanja naše Crkve u Hrvata u Domovini i diljem svijeta. Raduje me prava sloga gdje god ona bila, a žalosti me nesloga i razdor.

Na globalnoj razini Crkva je u prilično turbulentnoj fazi i kroz sinodalni put traži zajedništvo i odgovore na pitanja zajedno sa suvremenim svijetom.

Cilj sadašnjega sinodalnog procesa jest pružiti priliku cijelom Božjem narodu da, ustrajan u Crkvi kojoj je na srcu jedinstvo, svetost i apostolstvo, zajedno razluči kako postići da bude ujedno i sinodalan, s većim posvješćenjem i svojih obveza i prava. Temeljno pitanje koje potiče i vodi cijeli ovaj proces jest: kako ovaj zajednički hod omogućuje Crkvi da naviješta evanđelje u skladu s povjerenim joj poslanjem, svatko prema primljenu daru? I na što nas Duh poziva kako bismo rasli kao sinodalna Crkva? Taj proces zahtijeva dosta vremena za molitvu, razmišljanje i međusobni dijalog, i prošao je prvu fazu koja se nastavlja u listopadu ove godine.

Kako pomiriti aktualne zahtjeve svijeta koji su snažno obilježeni pritiskom tzv. rodne ideologije i crkvenog učenja, koje se ne može mijenjati od danas do sutra?

Pozvani smo kao zajednica vjernika koja ispovijeda vjeru u trojedinoga Boga te u jednu, svetu, katoličku i apostolsku Crkvu, stalno raditi na našem posvećenju, tj. našem hodu prema svetosti života kako nas uči Kristovo Evanđelje i nauk Crkve. Bog je naš Stvoritelj i Spasitelj. On je postavio naravne zakone koje mi ne smijemo izigravati. Ako se narav ne poštuje, onda se osvećuje. Naše je poslanje dakle, postojano raditi oko toga da budemo pomireni s Bogom, ispovijedajući svoje grijehe koje nismo smjeli počiniti i kajući za propušteno dobro, da živimo u milosti Božjoj ravnajući se prema deset zapovijedi Božjih, te Kristovoj zapovijedi ljubavi prema Bogu i bližnjemu, što se ne može mijenjati ni pod kakvim uvjetima. Svjedočiti životom Božje zahtjeve mijenja ne samo nas nabolje nego ujedno posvećuje i preobražava svijet.

Bili ste nuncij i u zemljama s većinskim muslimanskim stanovništvom. Kako iz vaše perspektive promatrate dijalog s islamom?

Dijalog s islamskim zajednicama je prilično složen, jer postoje velike razlike među državama s islamskom većinom i u okviru njih samih. Neke su zemlje prilično otvorene dijalogu s kršćanskim crkvenim zajednicama i nastoje izići ususret njihovim potrebama, npr. dopuštanjem izgradnje crkava i katoličkih škola. Druge su još uvijek zatvorene takvim zahtjevima ili dopuštaju ograničeno djelovanje u svojim zemljama, a istodobno traže od svih stranaca obvezno poštovanje svojih zakona i odredaba. Postoji pak nada da će s razvojem demokracije u svijetu i stalnim i strpljivim međuvjerskim dijalogom, koji mora biti utemeljen na istini, pravdi i međusobnu uvažavanju, doći vrijeme kada se nećemo više bojati ili gajiti određene sumnje jednih prema drugima nego živjeti kao dobri susjedi.

Pročitaj više

Obraćajući se novinarima u Castel Gandolfu, papa Lav XIV. poziva „sve ljude dobre volje da uvijek traže mir i odbace rat”, poziva na povratak za pregovarački stol kako bi se tražila mirna rješenja te napominje da su napadi na civilnu infrastrukturu protivni međunarodnom pravu.

Na oglasna mjesta postavljena po Zagrebu, netko je ispisao uvredljive grafite protiv Antunovskog hoda koji će se održati 6. lipnja. Reagirao je organizator fra Stjepan Brčina, čiju objavu s društvenih mreža prenosimo u cijelosti.

​Predstavljanje knjiga održat će se u dva termina u zagrebačkoj Knjižnici „Bogdan Ogrizović“ u Preradovićevoj 5 u srijedu, 8. travnja 2026. u 12 sati te u četvrtak, 9. travnja 2026. u 18 sati.