UZ BLAGDAN KRŠTENJA KRISTOVA: Koja je simbolika vode u činu krštenja i što smrt ima s tim?

Krštenje se sastoji od dviju faza velike simbolične važnosti: uranjanja i izranjanja. Uranjanje (koje je u katolikâ danas najčešće svedeno na polijevanje vodom) simbolizira iščeznuće grješnoga čovjeka u vodama smrti.

Autor: Marito Mihovil Letica/Radio Vatican
event 11.01.2026.
Photo: Unsplash

U nedjelju nakon blagdana Sveta tri kralja – koji se još zove i Bogojavljenje, a u južnim hrvatskim krajevima i Vodokršće – slavimo blagdan Krštenja Gospodinova. U sakramentu krštenja postajemo ″drugi Krist″ i po njemu se zovemo ″krstjani″ odnosno kršćani. Postajemo Kristu suobličeni, kristoliki. Od tada bivamo zamilovani osobitom milošću krsnoga trenutka, trajno ovijeni i zakriljeni Božjim glasom, koji za Bogočovjeka Isusa Krista reče: ″Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!″ (Mt 3,17). Posredno i nama, dionicima milosti posinovljenja, govori da smo sin Njegov ljubljeni ili ljubljena Njegova kći. Odnosno, kao što napisa Pavao u ″Poslanici Efežanima″, Bog nas milošću svojom ″zamilova u Ljubljenome″ (Ef 1,6). Izvanredne pojave povezane s Isusovim krštenjem u vodi, u rijeci Jordanu, imaju snažno epifanijsko, bogojavljensko obilježje: nebo se otvorilo, glas, golub, silazak Duha Božjega.

Pritom voda nosi snažno simbolično značenje, a ono je najčešće izraženo u trima temama: izvor života, sredstvo očišćenja i središte obnavljanja. U svima njima prisutna je smrt. Čovjek kršćanin treba u vodi umrijeti da bi se iz nje nanovo rodio za život, novi život u Gospodinu.

Isusov ulazak u vodu Jordana kako bi ga Ivan Krstitelj krstio jest spasiteljski, soteriološki izraz solidarnosti s grješnim čovječanstvom. Ne ulazi Isus u Jordan da bi voda tekućica sprala i odnijela Njegove grijehe jer Bogočovjek nema grijeha. Pravi Bog i potpuni čovjek ulazi u vodu namjesto nas grješnika da bi preuzeo na sebe grijehe svijeta, cijeloga čovječanstva. Tako se Kristovo spasiteljsko i otkupiteljsko djelovanje najavljuje već kod Njegova krštenja jer Bogočovjek ispunja spasovnu ″pravednost″ Božju, kojom Bog nepogrješivo i sigurno vodi plan spasenja. Krštenje Isusovo priprava je mesijanskoga vremena koje prorok Izaija navijestio je riječima: ″Evo Sluge mojega koga podupirem, / mog izabranika, miljenika duše moje. / Na njega sam svoga duha izlio, / da donosi pravo narodima″ (Iz 42,1).

Potrebno je istaknuti da se krštenje sastoji od dviju faza velike simbolične važnosti: uranjanja i izranjanja. Uranjanje (koje je u katolikâ danas najčešće svedeno na polijevanje vodom) simbolizira iščeznuće grješnoga čovjeka u vodama smrti i njegov povratak početku života. Izranjanjem iz vode čovjek je očišćen, zamilovan, sjedinjen s Bogom, udiše zrak novoga života u Kristu Gospodinu.

U događaju krštenja Gospodinova – kojega blagdan u liturgijskome kalendaru stoji na prijelazu iz božićnoga vremena u takozvano vrijeme kroz godinu – prilagodimo i ugodimo dane svojega života prema riječima koje dospijevaju ih otvorenih nebesa. Neka nas Duhom osnažena voda krštenja drži u zajedništvu s Isusom – našim najpouzdanijim prijateljem i jedinim Spasiteljem – koji nam je otvorio put horizontalnom zajedništvu među ljudima i narodima te vertikalnom zajedništvu s Bogom, kroz otvorena nebesa iz kojih neprestance odzvanja očinski glas: ″Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!″

Izvor: Radio Vatican

Pročitaj više

Posljednjih nekoliko godina susrećem se s mnogo Ukrajinaca u Međugorju i u Ukrajini. I sam budem zapanjen kada vidim koliko njima znači Međugorje, Gospina blizina, molitva… Međugorje im daje nadu u bolje sutra, po molitvi dobivaju mir u svojim srcima. Mnogi roditelji plaču nad ubijenom djecom, žene za muževima, djeca za roditeljima. No Gospina blizina ih umiri i dadne im snagu da mogu nastaviti svoj život, bez mržnje, bez osvete.

Ono što se u 19. stoljeću sramotno nazivalo “iskušenjem melankolije”, moderni pastiri i liječnici bez oklijevanja dijagnosticiraju kao teški oblik kliničke depresije.

Taj događaj prepoznala je i službena Crkva pod nazivom „prvih sedam dana ukazanja“, kako je zbivanja od 24. lipnja do 3. srpnja 1981. nazvalo Međunarodno istražno povjerenstvo Svete Stolice za Međugorje, koje je 2010. osnovao papa Benedikt XVI. i vodstvo povjerio kardinalu Camillu Ruiniju, koji je nedavno preminuo.