Zanimljivo kako je i ove godine, baš kao i čitav niz prijašnjih, predstavljanje Indeksa o progonu kršćana za 2025. prošao gotovo bez ikakve pažnje medija, osobito onih utjecajnih, pa je tako na svojevrstan način ta informacija osuđena na potpuno ignoriranje u javnosti. Premda se, baš kao i prijašnjih godina, na dokumentiran način iznosi činjenica kako su kršćani najprogonjenija vjerska denominacija u svijetu. Pažnju medija nije privukla činjenica niti da je predstavljanje bilo u reprezentativnom prostoru hotela „Dubrovnik“ u središtu Zagreba prošle subote, kao niti da se radilo o zanimljivim sudionicima predstavljanja.
Podaci koje su iznijeli kazuju da danas u svijetu, koji veliku pažnju posvećuje upravo ljudskim slobodama i pravima te slobodi izražavanja i opredjeljenja, više od 380 milijuna kršćana živi pod stalnom prijetnjom isključivo zbog svoje vjere. S time da se ne radi o izoliranim incidentima ili lokalnim problemima, nego globalnom problemu koji obuhvaća cijele regije Afrike, Azije i Bliskog Istoka te je posve javno zanemaren i politički ignoriran. Od te brojke 310 milijuna kršćana izloženo je ekstremnim oblicima progona poput zabrane obavljanja vjerskih službi, sudskih progona, zatvaranja i smrti.
Istraživanjem je obuhvaćeno 78 država u kojim se progonstva odvijaju kroz svakodnevne pritiske te nasilnim progonstvima, a u prvih deset država gdje su najviše zabilježeni razni oblici nasilja su Nigerija, Pakistan, Indija, Mijanmar, Niger, DR Kongo, Kamerun, Uganda, Mali, Burkina Faso. Dok u prvih deset država prema raznim oblicima pritisaka ulaze Sjeverna Koreja, Somalija, Jemen, Libija, Sudan, Eritreja, Nigerija, Pakistan, Iran i Afganistan. Prema riječima Franza Rathmaira iz „Open Doors Austrija“ istraživanja ukazuju na pritisak i nasilje u područjima kao što su privatni život, obiteljski život, društveni život, civilni život i crkveni život. Snažno jača nasilje u subsaharskoj Africi, pojačavaju se nadzori u autoritarnim režimima, raste nasilja nad kršćanima i kršćanskim crkvama i institucijama te sve više dolazi do zatvaranja crkvi i iseljavanja kršćana.
Zanimljivo, premda je ova tema medijski posve ignorirana, Hrvatska ne stoji loše u zaštiti progonjenih kršćana iz ovih nekih pobrojanih zemalja. No to je tako zahvaljujući isključivo osobnim angažmanima, koji onda pokreću političke i društvene procese. Poput onoga saborske zastupnice Marijane Petir, na čiju je inicijativu nedavno u Hrvatskoj uveden program kojim se stipendira mlade progonjene kršćane s područja Afrike, Azije i Bliskog istoka, a oni su dužni, nakon završenog školovanja u Hrvatskoj, vratiti se u svoju domovinu i graditi bolje društvo. Zahvaljujući tome programu u Hrvatskoj studira druga grupa studenata za koje je naša vlada izdvojila 200.000 eura u proračunu.
Svijet je nedavno, prije nešto više od mjesec dana, s velikom pažnjom ispratio pontifikat jednoga pape i s još većom pažnjom dočekao pontifikat novoga pape Lava XIV. I na Franjin ispraćaj i na inauguraciju Lava XIV. došlo je više od 150 političkih delegacija iz cijeloga svijeta, a oči svih svjetskih medija bile s uprte u ta zbivanja. Kako je moguće onda da informacije o progonjenim kršćanima ne dospijevaju u javnosti. Napose kad se uključuju svi alarmi kad se nekoj manjinskoj grupi uskrate neke njihove želje. Možda je problem što se kršćane doživljava kao većinu u svijetu, pa im se zato uskraćuje pažnja. No to je posve kriva logika, jer ljudske slobode ne podliježu tim kriterijima. Sekularizirani svijet je progonjenim kršćanima okrenuo leđa isključivo zbog vjere u Isusa Krista. Što je samo još jedan od oblika u njihovu progonstvu.
