Doista je genijalac onaj tko je smislio najnoviju akciju Hrvatskog Caritasa „Spasi kunu od propasti, daruj je za 1000 radosti!“. Caritas ga prekjučer, predstavljajući projekt, nije imenovao, no važno je da su ga podržali sa samog crkvenog i državnog vrha, što su prispodobili predsjednik Hrvatskog Caritasa varaždinski biskup mons. Bože Radoš i ministar rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Marin Piletić.
Naime, radi se o tome da je netko prokljuvio činjenicu tj. podatak Hrvatske narodne banke po kojem se kod naših građana još uvijek nalaze oko 155 milijuna eura vrijedne (a nezamijenjene) kovanice kuna i lipa. Krajnji rok za povrat, tj. zamjenu, je 31. prosinca 2025. Nakon toga datuma kovani hrvatski novac propada. I ćao, bela! Ostaju samo za uspomenu. No prevelika je to hrpa novca, kad bi se skupila na jednome mjestu, da bi ostala samo za uspomenu.
Svatko od nas po raznoraznim kasicama, čašicama, zdjelicama ili praznim pepeljarama sigurno ima kovanica kuna i lipa. Koje već sad drži bezvrijednima. No da one mogu imati itekakvu vrijednost, pokazuje upravo ova Caritasova akcija. Naime, odnesete li ih u svoju župu ili bilo koju drugu, nakon što se prikupi određena količina, iz župnog će ih Caritasa proslijediti u onaj središnji, koji će ih otići zamijeniti za eure i proslijediti svojim korisnicima tj. onima najsiromašnijima u društvu. Ne učinite li to, a lijeni ste sami otići u Finu zbog tih nekoliko bijelih ili žutih kovanica, one će nepovratno propasti. Čini se, dakle, da se po prvi put u životu valja potruditi i istresti sav sitniš iz raznoraznih čarapa, jer će u ovom zajedništvu biti od velike pomoći onima kojima je to itekako potrebno.
Caritasova mreža idealna je za ovakav pothvat. Naime, u Hrvatskoj djeluje oko 1.500 župa i župnih caritasa, koji kapilarno mogu sudjelovati u ovoj akciji. A u hijerarhijskom sustavu posloženom na način da su iznad njih biskupijski caritas, kojima će se novac proslijediti, a oni poslije Hrvatskom Caritasu, nema mogućnosti da netko nešto „zamrači“. Tako da svi oni koji ponekad sumnjaju u sustavan način prikupljanja pomoći, u ovoj priči ne bi trebali imati nikakvih sumnji.
S druge strane, svi koji Crkvi prigovaraju da nije dovoljno društveno angažirana i socijalno osjetljiva, mogu svoje argumente baciti u vodu. Jer se ovako nečega nije domislila niti jedna civilna udruga ili građanska akcija. Odnosno, teško da bi imala snage i resurse provesti ovako nešto. Stoga, doista treba svatko prionuti i iskopati zadnju lipu ili kunu iz neke kućne čarape. Jer tako kao pojedinac ima priliku sudjelovati u velikom zajedničkom projektu, koji će pomoći onima koji nemaju ni kune ni eure. Zakasniti, značilo bi propustiti priliku. Jer će svi ti novčići nakon 31. prosinca ove godine biti bezvrijedni.
