ŽUPNIK IZ KRAŠIĆA SAMO ZA VJERUJEM.HR OTKRIVA ŠTO JE REKAO PAPI – Don Ivan Vučak: Srce mi je sve jače i jače kucalo dok sam se približavao Svetom Ocu

Srce mi je sve jače i jače kucalo dok sam se približavao papi Lavu XIV., a posebno je snažan dojam bio kad sam mu se približio i kad me kamera snimila sa Stepinčevim kipom u naručju. Jer se to vidjelo na velikim ekranima na trgu, pa su hodočasnici počeli pljeskati sa zahvalnošću. Osjetilo se bilo naroda, a ja sam postao svjestan da Stepinčev kip nosim uime cijelog našeg vjernog puka.

Autor: Darko Pavičić
event 09.10.2025.
Photo: Ivan Vučak FB

Trenutak kada je ovoga utorka župnik iz Krašića preč. Ivan Vučak predao Stepinčevu statuu papi Lavu XIV. oduševio je hrvatske vjernike. Kako onih desetak tisuća koji su hodočastili na Trg sv. Petra ovoga tjedna u sklopu nacionalnog hodočašća u Jubilarnoj godini, tako i sve one koji su pratili izravni prijenos na televizijskim ekranima i društvenim mrežama. Zato smo razgovarali s don Ivanom Vučakom, dekanom Jastrebarskog dekanata te župnikom Presvetog Trojstva iz Krašića te župa Oštrc i Gornje Prekrižjezanimajući se što je rekao Svetome Ocu i što mu je on uzvratio na darovani kip.

“Bogu zahvaljujem na svemu. Stepincu koji mi je sve ovo omogućio, hrvatskim biskupima koji su u tome sudjelovali, a najviše svojem dragom nadbiskupu zagrebačkom mons. Draženu Kutleši, koji je donio tu odluku. Iskreno, nisam se tome nadao”, priča nam don Ivan Vučak, dodajući kako je prije tri tjedna kontaktirao ured zagrebačkog nadbiskupa i predložio ideju da uime krašićke župe daruje Stepinčev kip.

Nije tada dobio odgovor, no mons. Kutleša očito je to imao na umu. Naime, nije se znalo hoće li uopće biti prilika za tako nešti i što će odlučiti papinski protokol.
“Spremao sam se u utorak popodne za svetu misu, krenuo prema bazilici sv. Petra kad me nazvao me preč. Krunoslav Novak, generalni tajnik Hrvatske biskupske konferencije, i kazao da brzo dođem na Trg sv. Petra i ponesem Stepinčev kip, kako bih ga predao Papi, jer da ću ići na “bacia mano” tj. rukoljub. Bio sam jako uzbuđen, jer se tome nisam nadao”, priča nam krašićki župnik, dodajući kako je kip nastao tako da je prije mjesec dana nazvao svojega brata i kazao mu kako postoji mogućnost susreta sa Svetim Ocem te da da mu želi uime krašićke župe darovati kip bl. kardinala Stepinca u bronci.
“Sve to nije nimalo moja zasluga, nego svih Hrvata koji su toga dana bili na Trgu sv. Petra, od biskupa, svećenika, redovnica i vjernika. Ondje sam bio kao upravitelj župe u Krašiću, uime svih župljana Krašića, kao Stepinčeve rodne župe i u kojoj se rodio za Nebo te je bilo dostojno da Papi uručim upravo takav dar”, priča don Ivan, koji je strpljivo s ostalim svećenicima i hodočasnicima čekao u redu da dođe do pape Lava XIV.

(Brončani kip djelo je akademskog kipara Vida Vučaka – visok je 50 cm i težak 20 kg.)


“Bilo je jako dirljivo kad su se na Trgu sv. Petra pjevale naše lijepe hrvatske pjesme, dok sam stajao u redu za ‘bacia mano’. Srce mi je sve jače i jače kucalo dok sam se približavao papi Lavu XIV., a posebno je snažan dojam bio kad sam mu se približio i kad me kamera snimila sa Stepinčevim kipom u naručju. Jer se to vidjelo na velikim ekranima na trgu, pa su hodočasnici počeli pljeskati sa zahvalnošću. Osjetilo se bilo naroda, a ja sam postao svjestan da Stepinčev kip nosim uime cijelog našeg vjernog puka, jer se radilo o zajedničkoj radost da će ga Papa dobiti. Ja sam samo bio posrednik”, skromno govori krašićki župnik i kaže:
“Došao sam do Svetoga Oca, poljubio mu ruku i zahvalio na svemu. Nisam spominjao ni beatifikaciju, ni kanonizaciju, jer tko sam ja da Papi nešto idem govoriti o tome ili što bi on trebao učiniti. Došao sam u poniznosti, predstavio sam se Papi i kazao sam da sam župnik rodne župe bl. Alojzija Stepinca u Krašiću te da sam na hodočašće došao sa svojim vjernicima. Bilo je 120 hodočasnika iz Jastrebarskog dekanata.
Rekao sam mu: ‘Dragi Sveti Oče, Vi ste izabrani za Papu točno na rođendan blaženog Alojzija Stepinca, 8. svibnja, prije pet mjeseci.”

Posebnu simboliku Vučak vidi i u tome da je Papi kip kardinala Stepinca uručio na blagdan Kraljice svete krunice, jer je kardinal Stepinac je molio svaki dan sve tri krunice, kako nam je kazao.
“Rekao sam mu da je to dar župljana i župnika Krašića, jer smo željeli da ima kod sebe kip bl. Stepinca. Zahvalio sam mu na svemu, njemu je bilo drago, pomilovao je kip i ja sam mu još jednom poljubio ruku. To je jako malo vremena i nije prilika za neko govorenje i objašnjavanje. Dobio sam od njegovih pomoćnika krunicu, koja će mi biti uspomena cijeli život i kleknuo u dva ujutro izmolio tu krunicu sa zahvalom da sam mogao biti ondje i za sve ljude”, ispričao nam je don Ivan Vučak, naglasivši kako je s njim u Rimu bilo mnogo župljana iz Krašića, koji su nosili i veliku zastavu, a bile su i dvije Služavke maloga Isusa koje su dugo radile u Germanicumu u Rimu, a župni pastoralni vijećnik Matej Jambrović dobacio je Papi hodočasnički šal i Papa ga je uhvatio u zraku.

Svetom Ocu LAVU XIV., hodočasniku Nade, uz želju i molitvu da ga uvijek prati zagovor bl. Alojzija Stepinca. O 65. obljetnici rođenja za Nebo kardinala Alojzija Stepinca te Nadbiskupijskog hodočašća u Rim prigodom Redovnog jubileja i Svete godine. Dar župljana i župnika Župe Krašić, Croatia. Vatikan, 8. listopada 2025.

Pročitaj više

Obraćajući se globalnoj mreži vodećih novinskih agencija, papa Lav XIV. zahvaljuje novinarima koji svakodnevno rade na dijeljenju istine, često riskirajući svoje živote. Zahvaljujući njima, kaže, imamo znanje o svijetu.

“Dragi gospodine Daliću, hrvatski narod u Vama vidi ne samo izbornika, već čovjeka vjere, domoljuba i istinskog svjedoka Božje prisutnosti u svakodnevnom životu. Vaše riječi i ponašanje nadahnjuju mnoge — kako na sportskom terenu, tako i izvan njega”, poručio je u ime sinjskih franjevaca i cijeloga cetinskog kraja fra Marinko Vukman.

Zadnjih dana pred put više nismo jeli kuhani smrdljivi kazalac (kozlac), jer se čuvao stoci, koja je također, zbog suše, bila na izdisaju. Majke su skidale, prvo, zelenu koru s kostjela, pa zatim strugale onu bijelu u posude. To je izgledalo kao bijelo brašno. Zatim su to malo sušile, pa kuhale u vodi. Bilo je gorko, ali smo jeli. Isprva nisi osjećao ništa loše, ali za nekoliko sati počinjali su grčevi u stomaku. Djeca su vriskala od bola…