„Treba nam Isus. Treba nam Isus evanđelja. Treba nam Isus koji nam se objavio kao suosjećajan Bog, kao Bog sa srcem. Bog kojem je stalo do svakoga.“ Tako je riječki nadbiskup Mate Uzinić započeo svoju propovijed u subotu 7. veljače u katedrali sv. Vida. U rano jutro, u 7 sati, na misi koju nadbiskup svakoga dana slavi u katedrali okupilo se puno ljudi, novinara i kamera. Katedralu su uglavnom ispunili molitelji krunice i njihove obitelji koji svake prve subote u mjesecu mole ispred riječke katedrale. Na ovu su misu najavili dolazak, i na nju došli, i oni koji inače pored molitelja prosvjeduju protiv molitve na trgovima. Tako se 7. veljače u 7 ujutro dogodilo ono što se do pred koji dan činilo nemoguće, molitelji i oni koji im se protive zajedno su sudjelovali na misi u riječkoj katedrali.
Nadbiskup Uzinić pozvao je vjernike i sve ljude dobre volje da na Božji način, onako kako je to činio Isus Krist, budu bliski jedni drugima, suosjećajni sa svim ljudima, braći i sestrama.
Nakon mise nadbiskup je izložio Presveto i pozvao okupljene na klanjanje i molitvu u tišini. „Ne želim da i to bude jedan od razloga podjela. Ali vas sve koji želite, pozivam da ostanete s Isusom. Zato ćemo izložiti Presveti Oltarski Sakrament. Tko želi biti u osami s Isusom i moliti za mudrost za koju je Salomon molio, dobro je došao.“ Većina je ostala u molitvi s nadbiskupom i zadržala se barem neko vrijeme, nakon čega su se pridružili molitvi krunice ispred katedrale.
U propovijedi je nadbiskup istaknuo kako Isus iz evanđelja suosjeća sa svojim učenicima, ali i s drugima koji mu dolaze u susret jer trebaju njegovu blizinu i suosjećanje. „Takav Isus i nas šalje da budemo takvi za svoju braću i sestre. To je poslanje Crkve.“
Nastavio je objašnjavajući što Salomon moli u osami. „Salomon traži poslušno srce, srce koje sluša, koje je otvoreno Bogu i usmjereno braći i sestrama, kako bi i to njegovo srce moglo postati poput onog Božjeg srca, srca koje suosjeća, koje je blizu svakome, koje primjećuje svačiju bolu, svačiju patnju, svačiju potrebu i ne isključuje nikoga. Evo, to je ono što bih želio i za nas danas.“
Istaknuo je kako zasigurno svi koji su se okupili u katedrali, svako na svoj način, žele dobro društvu i svijetu. „Vjerojatno svi imamo i taj Isusov osjećaj suosjećanja i blizine, to nas motivira. Ali potrebno je povući se na osamu, otvoriti se Bogu i njegovim nadahnućima. Potrebno je pogledati u Isusa i njegov način. Kako bismo mogli biti blizi Bogu, ali onda i na Božji način blizi jednim drugima. Kako bismo mogli biti zajedno. Kako među nama ne bi trebali stati i stajati kordoni policije koji nas dijele i s kojima trošimo dragocjeno vrijeme.“
Nastavio je objašnjavajući da kršćani moraju biti vidljivi u društvu i dati svoj doprinos boljitku tog društva. „Ali to možemo tek nakon što usvojimo Isusov pogled, tek kad se naše srce ispuni suosjećanjem kao što je bilo njegovo srce ispunjeno, tek kad nećemo biti još jedan razlog podjela u našem društvu, nego ćemo postati ono što Isus želi da bude njegova Crkva. Most između ljudi i Boga i most prema braći i sestrama.“
Izvor: Riječka nadbiskupija
