Kad se govori o domoljubnim pjesmama, svečanim događanjima i trenucima u kojima se s posebnim pijetetom slavi domovina, ime Nike Pastuović spominje se s velikim poštovanjem i divljenjem. Riječ je o mladoj umjetnici čiji je glazbeni put već obilježen zapaženim nastupima i prepoznatljivim interpretacijama, ali i o imenu čije vrijeme tek dolazi. Nika pripada skupini izvođača koji svoj put grade strpljivo, dosljedno i s jasnim unutarnjim kompasom.
Njezin je talent prepoznat vrlo rano. Sa samo 11 godina, 2015. nastupila je na Šibenskom festivalu šansona kao najmlađa debitantica u povijesti festivala, a 2021. na istu se pozornicu vratila kao članica vokalnog kvarteta 4 voices, osvojivši treću nagradu žirija. Među nastupima koje izdvaja su i Krapinski festival 2018. te jubilarni 30. Božić u Ciboni. Tijekom godina nastupala je na brojnim kulturnim, svečanim i humanitarnim događanjima, uključujući obilježavanja obljetnica 1. gardijske brigade “Tigrovi”, koncerte Orkestra Oružanih snaga Republike Hrvatske i Klape Sveti Juraj, kao i događanja za hrvatsku diplomaciju te suradnje s veleposlanstvima. Posebno emotivni za nju su nastupi u HNK Zadar, pred publikom grada s kojim je vežu obiteljski korijeni.
Na prvi pogled nježna, draga i pristupačna mlada žena srdačnog osmijeha, na pozornici postaje snažan, gotovo anđeoski glas – jednako uvjerljiv u šansonama i baladama, kao i u pjesmama koje nose poruku ljubavi, vjere i domovine. Svoj je glazbeni put dodatno obilježila objavom prve autorske pjesme „Svjedok ljubavi“, o kojoj smo također razgovarali.
U razgovoru za naš portal govorila je o počecima, putu koji je oblikovao njezin glazbeni identitet, suradnjama koje su obogatile njezin profesionalni razvoj, ali i o vjeri i pogledu prema budućnosti.
Kako su izgledali vaši prvi koraci? Postoji li glazbeni talent i u vašoj obitelji?
Rođena sam u Zagrebu, 2003. godine u obitelji u kojoj se nitko prije mene nije profesionalno bavio glazbom. Dakako, i mama i tata imaju razvijen jako dobar glazbeni ukus pa sam od malena odgajana uz kvalitetne pjesme. Glazba je uvijek bila prisutna u mojem životu tako da se spontano rađala ljubav prema njoj te sam vrlo rano shvatila u kojem smjeru želim ići. S deset godina upisala sam suvremenu školu pjevanja, a godinu dana kasnije započela sam i formalno glazbeno obrazovanje gdje sam završila klavir. Uz glazbu, završila sam Treću gimnaziju u Zagrebu poznatiju kao “Kušlanova”, a trenutačno sam studentica četvrte godine Ekonomskog fakulteta u Zagrebu.
Koje obiteljske vrijednosti ste ponijeli iz djetinjstva, a koje vam danas najviše pomažu u životu i profesionalnom putu?
Roditelji su sestri i meni od rođenja davali mnogo ljubavi, sigurnosti i povjerenja te su nam usadili tradicionalne vrijednosti. Oduvijek su se trudili naučiti nas kako biti prije svega dobar čovjek i kako unatoč svim životnim izazovima trebamo s povjerenjem hodati korak po korak sigurno u život. Od malih nogu mnogo smo razgovarali i otvarali brojna životna pitanja te smo kroz takav odnos postali također i najbolji prijatelji. Ono što mi je možda najviše puta pomoglo u životu i na profesionalnom putu je to što su me naučili i svojim životnim primjerima pokazali da se u životu sve događa s razlogom. Ta činjenica često me hrabrila i vraćala u “kolosijek” života u nekim trenucima razočaranja ili kad jednostavno životni scenarij nije išao po mojem planu.
Kad iz današnje perspektive pogledam neke svoje želje koje se nisu ostvarile, istinski sam zahvalna jer s njima ne bih bila u potpunosti ispunjena i ovakva osoba koja sam danas. Također, još jedna odlika koja mi je odgojem usađena, a za koju držim da kronično nedostaje u svijetu je skromnost. Ona me potiče da često analiziram što i kako mogu bolje i uči me kako stajati s obje noge čvrsto na zemlji.
Sjećate li se svojeg prvog nastupa ili trenutka kada ste osjetili da glazba za vas nije samo interes, nego životni poziv?
Moj prvi javni nastup bio je s deset godina u sklopu produkcije škole pjevanja koju sam pohađala. Izvodila sam pjesmu “Ima jedan svijet” grupe “Stijene” i sjećam se da sam bila jako uzbuđena, ali da je bila prisutna i trema. Kad govorimo o prvom ozbiljnom nastupu na velikoj pozornici, to je bio Šibenski festival šansone gdje sam s 11 godina debitirala i postala najmlađi izvođač ikada na tom kultnom festivalu. Pjevati rame uz rame s velikim imenima hrvatske scene kojima sam se samo nekoliko mjeseci prije divila gledajući ih na televizijskim nastupima, za mene je predstavljalo ogromnu čast, ali i odgovornost. Nastupi koji su uslijedili nakon Šibenskog festivala, koji su se samo redali jedan za drugim, pokazivali su mi da sam pronašla ono što želim raditi i što će me ispunjavati u životu.
Vaš glas mnogi opisuju kao anđeoski, ali istodobno snažan i dostojanstven. Kako proživljavate emocije dok pjevate i što vam je najvažnije u interpretaciji?
Za mene je najvažnije da u interpretaciju pjesme unesem sebe. Želim biti sugestivna i svoja. Bez previše razmišljanja, samo se prepuštam emocijama koje glazba sama po sebi donosi i na taj način mogu dotaknuti srca publike. Glazba je univerzalan jezik i kad su u izvedbu još utisnute emocije, ljudi koji možda i ne razumiju tekst neke pjesme, mogu proživjeti svaku notu i svaki ton i na taj način napuniti i izliječiti dušu.
Dok se glazbena scena često okreće trendovima, vaš je put vrlo prepoznatljiv i drukčiji. Kako se oblikovao vaš glazbeni identitet i što vas prirodno vodi u izboru repertoara koji pjevate?
Najvažnije mi je da budem autentična i svoja. Na sceni se često nameću zahtjevi i određeni očekivani obrasci ponašanja. U svemu tome, nama mladima, koji tek gradimo svoj put, jako je izazovno ostati dosljedan sebi. Otpočetka, ono što mi je najbitnije bilo je zadržati dostojanstvo i mene kao osobe, ali i glazbe kao umjetnosti. Nažalost, kvaliteta je često danas sporedna i trenutačno smo u fazi kad se glazba više gleda nego što se sluša. Također, svjesna sam da je takav put u nekim segmentima teži i sporiji, ali držim da je definitivno dugotrajniji. Bitno mi je da se osjećam dobro u onome što radim i da nikad ne idem protiv svojih vrijednosti.
Nedavno ste predstavili prvu autorsku pjesmu Svjedok ljubavi. Kako je nastala ta pjesma?
Prije svega, jako sam sretna i zahvalna što je došao trenutak da mogu govoriti o autorskoj pjesmi. Ona je došla iznenadno, kad sam se najmanje nadala. Ponuđena mi je potpuno dovršena i zaljubila sam se na prvo slušanje, jer je pogodila moj karakter i sve ono što sam zamišljala u vezi svoje prve pjesme. Znala sam da je to ono s čim se želim predstaviti publici. Glazbu potpisuje Marko Tomasović, tekst Lara Hajdarpašić, a za aranžman je zaslužan Aleksandar Valenčić. Dobili smo jako pozitivne povratne informacije od publike, što me jako raduje i daje mi poticaj da nastavim dalje u svojem smjeru i stilu.
Što vas u životu može iskreno razveseliti, a što rastužiti?
U životu me najviše veseli moja obitelj i bližnji. Trenuci s njima me istinski mogu ispuniti i usrećiti. Ono što me može razgaliti je neka situacija u kojoj me iznenadi tuđa dobrota i suosjećanje. Ljudi su se, nažalost, danas otuđili jedni od drugih pa su situacije brige za druge i nesebičnosti vrlo rijetke. Kad govorimo o onome što me može rastužiti i uznemiriti, to je definitivno nepravda, nepoštenje i sebičnost. Kad bi svatko od nas barem malo poradio na tome da bude ona promjena koju želi vidjeti u svojoj okolini, sve bi generalno bilo bolje i ugodnije.
Koliko je vjera važna u vašem svakodnevnom životu i koliko utječe na vaše odluke, glazbu i put kojim idete? Gdje pronalazite mir?
Mir u životu pronalazim upravo u vjeri. Zbog nje se ne bojim hodati nekim “neistraženim” putevima u životu. Ona mi daje ohrabrenje u raznim životnim situacijama jer znam, a i život me naučio da se Bog uvijek za sve pobrine. Za mene je vjera dar koji je neprocjenjiv, a nažalost ga mnogi ljudi ne prepoznaju. Svoj život ne bih mogla zamisliti bez Boga. Molitva me svakodnevno usmjerava i pomaže mi u donošenju važnih životnih odluka. Kao ljudi skloni smo tome da želimo sve istražiti, sve provjeriti, osloniti se na svoje vlastite snage, ali usprkos svemu tome uvijek će biti onako kako je On zamislio. Na nama je da se samo prepustimo i dopustimo Isusu da misli i brine za sve.
Kad govorimo o glazbi, vjera također utječe na moj glazbeni put kroz odabir pjesama i prenošenje emocija. Zahvalna sam najviše Bogu koji mi je darovao ovaj talent, i tu zahvalnost želim pokazati u svojim interpretacijama dok pjevam Njemu na slavu.
Na čemu danas radite, postoje li novi projekti, pjesme ili nastupi koje s posebnim veseljem iščekujete?
Iza mene je vrlo uspješno razdoblje u kojem je bilo mnogo predivnih nastupa i koncerata. Koncerti s Orkestrom oružanih snaga, veliki humanitarni koncert Dinamove zaklade, veliki domoljubni koncert “Domu mom”, sudjelovanje u glazbenom programu Večernjakove domovnice u Njemačkoj, pjevanje za akademsku zajednicu i još mnogi eventi ljubavnog, humanitarnog, domoljubnog i duhovnog karaktera.
U 2026. nastavljam u istom ritmu. Kako smo i spomenuli u 2025. godini izdala sam svoju prvu pjesmu, a sada sam jako sretna što mogu reći da marljivo radim na novim materijalima te da 2026. donosi još mnoge novitete.
Postoje li autori, glazbenici ili timovi s kojima osjećate posebnu kreativnu povezanost i povjerenje? Najvažnije mi je da osobe s kojima surađujem, bilo na nastupima uživo, bilo u studiju ili pri stvaranju novog materijala, uvažavaju moje ideje i želje. Također, važno mi je da su mi suradnici karakterno slični te da njeguju slične životne vrijednosti. Tako da se u tom pogledu možemo lakše razumjeti i brže doći do kvalitetnih rješenja. Trenutačno sam jako ispunjena i zadovoljna ljudima s kojima sam se okružila i mislim da uz kreativan i marljiv rad možemo mnogo toga ostvariti.
Koji bi trenutak ili uspjeh na svom dosadašnjem profesionalnom putu izdvojili kao najvažniji i kao onaj koji vas je možda najviše izgradio?
Kad se osvrnem i pogledam na svoj dosadašnji put, ne mislim da se u mojem glazbenom putu dogodila neka situacija koja je bila prekretnica ili prijelomna točka koja me naglo promijenila ili znatno utjecala na mene. Otkako se bavim glazbom, svaki nastup mi je jednako bitan i trudim se svaki put dati maksimalno od sebe, ne razmišljajući o sastavu i brojnosti publike. Osjećam da je moja misija ispunjena makar dotaknem i samo jednu osobu koja me sluša.
U svaki projekt na kojem sam do sada radila, ulazila sam sa srcem i iskrenim namjerama i iz svakog od njih izlazila bih obogaćena i novim glazbenim, ali i životnim znanjima. Sve što sam do sada prošla na glazbenom putu postupno se gradilo i nadovezivalo jedno na drugo, te se tako izgrađivao i moj karakter i pogled na svijet.
Estrada često nosi razne pritiske i očekivanja, treba li se u tom svijetu treba uklopiti ili je važnije ostati vjeran sebi i istaknuti se autentičnošću?
Sv. Carlo Acutis rekao je da se „svi ljudi rađaju kao originali, ali mnogi umiru kao kopije.“ Pod pritiskom i očekivanjima okoline najlakše je popustiti i uklopiti se u masi. Nažalost, mnogi mladi tijekom izgradnje vlastitog puta, misleći da će biti prihvaćeni, pristaju na zahtjeve koji su im nametnuti i možda danas socijalno poželjni. Nesvjesni da takvim postupcima gube svoju osobnost, autentičnost i originalnost koju im je Bog darovao. Teži je put biti svoj i prepoznatljiv, ali jednom kad se izgradi takva slika o osobi, ona traje i takva je osoba izrazito cijenjena.
Kako zamišljate svoj put u budućnosti? Postoje li neostvarene želje – profesionalne ili osobne – koje tiho nosite u srcu?
Najveća želja u budućnosti mi je ostati na pravom putu na koji me Bog stavio. Želim biti sretna i ispunjena ponajprije u obiteljskom životu, a onda i u karijeri. Budući da mi je Bog podario ovaj talent, mislim da sam na ovom svijetu kako bih svojim glasom i glazbom uveseljavala i ispunjavala ljude oko sebe. Duboko vjerujem da On ima razrađen plan, koji će za mene biti najbolji mogući. Meni preostaje da i dalje vrijedno radim i ulažem u darovani talent i sigurna sam da na kraju kvaliteta neće ostati nezamijećena.
