Misli sv. pape Ivana Pavla II. za svaki dan – 23. studenoga

Čovjek se razlikuje od svih drugih stvarnosti koje ga okružuju jer je osoba. Svaki je čovjek vezan uz neku kulturu, o njoj ovisi, a i sam na nju jako utječe. Sam je istodobno i sin i otac kulture u koju je uronjen. U svim izražajima života on sa sobom nosi nešto što ga obilježava među…

Autor: Vjerujem.hr
event 20.12.2024.

Čovjek se razlikuje od svih drugih stvarnosti koje ga okružuju jer je osoba.

Svaki je čovjek vezan uz neku kulturu, o njoj ovisi, a i sam na nju jako utječe. Sam je istodobno i sin i otac kulture u koju je uronjen. U svim izražajima života on sa sobom nosi nešto što ga obilježava među stvorenjima: to je njegova trajna otvorenost prema otajstvu i nezasitna želja za spoznajom. Zato svaka kultura u sebi ima i očituje neugasivu težnju prema nekom savršenstvu. (…) Evanđelje se ne protivi ovoj ili onoj kulturi kao da bi je u susretu s njom htjelo lišiti onoga što se odnosi na nju ili je prisiliti da preuzme izvanjske i tuđe oblike. Naprotiv, poruka koju vjernik donosi u svijet i u kulture jest pravi oblik oslobođenja od svakog grijehom izazvanog nereda, a isto je tako i poziv na punu istinu. (FR 71)

+ Oče sveti, pogledaj tegoban i tjeskoban put tolikih ljudi koji se trude osigurati sredstva za život kako bi napredovali i uzdizali se.

Iz knjige „Misli sv. pape Ivana Pavla II. za svaki dan u godini“: https://www.veritas.hr/proizvod/misli-sv-pape-ivana-pavla-ii-za-svaki-dan-u-godini/

Pročitaj više

Postoji knjižnica koju nije sagradio nijedan čovjek. Ona nema zidova ni polica, ali u njoj nije izgubljena nijedna riječ izgovorena iz ljubavi. To je Božje pamćenje. Ondje ostaje zapisano sve ono što je bilo dostojno vječnosti.

Trebam dopustiti da mi pričest sve više otvara oči za drugoga, a ne da mi sve više zatvara oči za drugoga, da me izolira od drugih, da me uvodi u neki moj svijet u kojemu se onda događa nerijetko i paradoks, da onda gledam iz neke osuđivačke perspektive one koji možda ne čine onako kako ja činim.

Nije najveća stvar nikada ne pasti. Najveća je stvar imati poniznosti priznati svoj pad, vjere ponovno ustati i prijatelje koji će, kada više ne možeš sam, kleknuti uz tebe, pomoliti se s tobom i pomoći ti da ponovno pronađeš put.