Svijet polako iščitava prvu encikliku pape Lava XIV. “Magnifica humanitas” o umjetnoj inteligenciji. Premda je svima jasno što je Papa htio poručiti upravo u ovome trenutku, povlače se s jedne strane povijesne paralele s njegovim prethodnikom Lavom XIII. i njegovom enciklikom „Rerum novarum“, duhom socijalnog nauka Crkve, odgovorom Lava XIV. na „četvrtu industrijsku revoluciju“, kao i detalji koga je sve citirao, koliko se puta pozvao na papu Franju, koliko na Benedikta ili Ivana Pavla II. Sve je to važno, no najvažnije je u ovome trenutku prepoznati duh vremena s kojim komunicira i kojemu se obraća poglavar Katoličke crkve. Naravno, enciklika sama po sebi namijenjena je biskupima i vjernicima, kao i svim ljudima dobre volje koji je žele čuti, ali upravo ovom i ovako postavljenom enciklikom papa Lav XIV. podiže duhovnu branu zloslutnim događajima koji bi mogli uslijediti nakon najavljivanog buma umjetne inteligencije. A koji bi trebao vrlo brzo uslijediti i prema najavama poznavatelja šokirat će svijet, jer će se uporaba umjetne inteligencije širiti višestruko brže npr. od širenja interneta, koji se, kao što znamo, jako brzo proširio i udomaćio.
„Neki bi mogli vjerovati da je pitanja umjetne inteligencije najbolje prepustiti računalnim znanstvenicima poput mene. Oni griješe: pitanja koja otvara umjetna inteligencija veća su od same istraživačke zajednice koja se njome bavi, ne samo po svojim posljedicama nego i po svojoj naravi“, rekao je Christopher Olah, suosnivač Anthropica na predstavljanju enciklike u ponedjeljak u Rimu, a koji nije vjernik. No iz vlastita rada i iskustva zna da umjetna inteligencija stvara „nadsvijet“ kojim se možda budući svijet neće moći nositi. „Sustavi umjetne inteligencije nisu konstruirani onako kako se konstruira most ili zrakoplov. Zrakoplov razumijemo zato što smo projektirali svaki njegov dio i zato što razumijemo fiziku koja na njega djeluje. Modeli umjetne inteligencije nisu takvi. Oni se uzgajaju, na strukturi grubo oblikovanoj prema mozgu, na golemu nasljeđu ljudske misli i govora. A ono što je izraslo daleko je profinjenije, neobičnije i ljepše nego što nas je znanstvena fantastika pripremila očekivati. To nisu hladni, proračunati roboti koje su nam najavljivali. Oni su sačinjeni od nas, od naših riječi i u važnim aspektima ostaju tajnoviti čak i nama koji ih treniramo“, rekao je Olah.
Papa u enciklici to potvrđuje navodeći kako „svi mi, uključujući i one koji ih oblikuju, posjedujemo samo ograničeno razumijevanje razumijevanja stvarnog funkcioniranja tih sustava“. I dodaje da su sadašnji sustavi UI više „uzgojeni“, nego „izgrađeni“, jer „programeri ne osmišljavaju izravno svaki pojedini detalj, nego stvaraju okvir unutar kojeg inteligencija brzo ‘raste’“. A rezultat svega toga je – nepoznat.
Papa to gleda kroz dvije biblijske slike. S jedne strane gradnju kule babilonske „gdje zajednički napor slijedi plan koji gospodari i naposlijetku obezčovječuje“ i s druge kao ruševine Jeruzalema koje se pod Nehemijinim vodstvom obnavljaju „dio po dio kao projekt zajedničke odgovornosti“. Pa kaže kako smo pozvani promišljati o velikim „gradilištima“ našega doba i pitati se što zapravo gradimo?
S graditeljima umjetne inteligencije pod ruku ide i filozofija transhumanizma, tj. mijenjanje antropološke slike svijeta i kreacija života bez utjelovljenog Boga kakvog poznaje kršćanska era. Papa, kojemu su mediji odmah po pojavljivanju primijetili da je prvi papa s pametnim satom na ruci, na taj izazov odgovara upravo u enciklici: „Pod vodstvom Duha Svetoga Crkva dopušta da bude prosvijetljena Božjom riječju, čita znakove vremena i kreativno traži nove putove da odnosi među narodima i nacijama budu sve više suobličeni zahtjevima kraljevstva Božjega“. „Zato potičem sve članove Crkve da se ne boje sadašnjih izazova, nego da jedni druge slušaju i odlučno prihvati svoje odgovornosti u izgradnji humanijeg i bratskijeg društva“, veli Papa duhovnim rječnikom, koji će umjetnoj inteligenciji u vremenu koje dolazi zacijelo biti najveći izazov.
