Vijest iz Švicarske da se u jednoj od najstarijih kapela u Luzernu odnedavno može razgovarati s virtualnim Isusom, koji na pitanja sugovornika odgovara uz pomoć umjetne inteligencije, zainteresirala je mnoge ovih dana. Uostalom, kao i sve što se vrti oko umjetne inteligencije, koja zaposjeda sve više i više prostora, ulazeći i ondje gdje treba i gdje ne treba.
Eksperiment s Isusovim likom i umjetnom inteligencijom najavljen je prvo uoči Velike Gospe na internetskim stranicama župe Luzern pod nazivom „Deus in Machina“ (Bog u stroju). Zacijelo kao aluzija na „Deus ex machina“, tj. bog iz stroja, poznat najprije iz antičkog kazališta kao potez pjesnika koji nije umio riješiti zaplet u drami, pa je „spuštao“ na pozornicu lik nekoga boga koji bi sretno razmrsio situaciju, a što se kasnije koristi kao sintagma za opis neočekivane osobe ili događaja koji donosi izlaz iz neke teškoće. No čini se da je virtualni Isus iz Luzerna nimalo nije razriješio priču, nego ju je tek dodatno zapetljao.
Naime, hologram Isusa smješten je u ispovjedaonicu. Autori projekta vele kako su razmišljali bi li avatar trebao biti neki teolog, osoba ili svetac te su se domislili da je najbolje da to bude Isus Krist.
„U nedostatku prostora i tražeći mjesto gdje bi ljudi mogli voditi privatne razgovore s avatarom, crkva je zamijenila svog svećenika da postavi računalo i kabele u ispovjedaonicu. Nakon obuke programa umjetne inteligencije u teološkim tekstovima, posjetitelji su zatim pozvani da postavljaju pitanja dugokosoj slici Isusa koja se emitirala kroz rešetkasti zaslon. Odgovarao je u stvarnom vremenu, nudeći odgovore generirane pomoću umjetne inteligencije“, piše The Guardian, a još prije Velike Gospe znalo se da će završiti upravo u ispovjedaonici, jer su na webu bila postavljena sljedeća pitanja: „Kada ste zadnji put bili u ispovjedaonici? Jeste li doživjeli stresna iskustva? Sada ga možete ponovno proživjeti i podijeliti misli i pitanja s nebeskim hologramom.“
Ispovjedaonica, sama po sebi, kao dio crkvenog inventara ili prostora nimalo nije sporna, no sporan je „razgovor“ s virtualnom prikazom koja se predstavlja kao Isus. Naime, svećenik u sakramentu ispovijedi predstavlja upravo samoga Isusa Krista i u njegovo ime i po njegovoj snazi penitentu daje odrješenje grijeha. Sada bi to, valjda, u svećeničko ime mogao činiti virtualni Isus. Naravno, autori ovoga eksperimenta tvrde kako im nije bilo na pameti zadirati u prostor ispovijedi, ali se onda postavlja pitanje, zašto toga svojega Isusa nisu smjestili u neki drugi crkveni prostor (sakristiju, kod ulaza, uz bočni oltar), nego baš u ispovjedaonicu.
Očigledno se radi o provokaciji, koja treba poslužiti kako bi se obezvrjeđivali i sakramenti i bitne poruke kršćanstva i Katoličke crkve. Naime, dok su neki ljudi bili zadovoljni odgovorima virtualnog Isusa, dio njih kazao je kako su banalni i kako se ponavljaju. Lokalni novinar opisao ih je kao “otrcane, ponavljajuće i odišuće mudrošću koja podsjeća na kalendarske klišeje”. S virtualnim Isusom razgovaralo je oko tisuću ljudi, čak i muslimani i turisti iz Kine i Vijetnama. Nazdravlje! Ja ne bih, a vi?
