Fra Ante Vučković: Quid est veritas?

Jučer sam se prišuljao Pilatu iza leđa  i pratio lice Nevinoga dok mu je postavljao pitanje: Quid est veritas?  Čekao sam odgovor. Tako bih ga radio bio čuo. Već sam pomišljao kako se okoristiti njime. No, ništa se nije dogodilo. Ni treptaj oka ni trzaj na licu Nevinoga. A ipak, sve je bilo kao u…

Autor: Fra Ante Vučković
event 20.12.2024.
Ivo Cagalj/Pixsell

Jučer sam se prišuljao Pilatu iza leđa 

i pratio lice Nevinoga dok mu je postavljao pitanje:

Quid est veritas? 

Čekao sam odgovor.

Tako bih ga radio bio čuo.

Već sam pomišljao kako se okoristiti njime.

No, ništa se nije dogodilo.

Ni treptaj oka ni trzaj na licu Nevinoga.

A ipak, sve je bilo kao u svjetlu, u istini!

Na licu Nevinoga opazio sam istinu o politici.

Bila je proračunata.

Riskirala je tuđe živote.

Bila je hladna. Prelazila je preko nepravdi.

Smišljala je dobre razloge osudama.

Branila je sebe, a nevine napuštala.

Čak i kada je znala da na njima nema krivice.

U prikrajku se vidjelo: ne mora biti takva!

Na licu Nevinoga opazio sam

istinu o svećeničkim glavarima.

Bila je zajapurena. 

Borila se za Boga, a nije vidjela ljude.

Govorila je o istini, a bacala je sjene na svijet.

U podnožju se slutilo: može biti drukčija.

S lica Nevinoga pokazala se

istina o pravdi.

Pričala je mnogo.

Bila joj je važnija moć od ljudi.

Pozivala se na zakon, 

a pod njim su umirali nevini.

A lice Nevinoga kao da je pokazivalo drukčiju pravdu.

U svjetlu koje je padalo s lica Nevinoga

opazio sam i istinu o prijateljstvu.

Bila je topla, važna, neodoljiva.

I bila je slomljena. 

Izdajama, zatajenjima, interesima, strahovima.

Pred licem Nevinoga

cjeli je svijet pokazivao svoje lice.

Pravo. Istinsko. 

Bilo je čudesno i ružno.

Blago i okrutno.

Puno razumijevanja i puno podvala.

Vidio sam naličja, skrivene borbe,

interese, laži, klevetanja.

Jedva da je bilo lica bez naličja.

Tek poneko nalik Nevinome.

I u svjetlu lica Nevinoga,

Pilatu iza leđa,

skriven od pogleda svijeta

vidio sam svoje lice.

Zapravo, nisam ga pravo ni vidio.

Bilo je prekriveno stidom.

I došlo mi je da pobjegnem

i propadnem u zemlju.

A onda me pogledao Nevini.

Bez riječi. 

Sve je nestalo.

I Pilat i svijet i stid.

I zaboravio sam na pitanje o istini.

Bio sam u njoj. 

Imala je lice patnje, nevinosti, nemoći i ljubavi.

I nestala je svaka želja da riječju

bacim sjenu na istinu.

Samo sam htio bez riječi ostati u pogledu Nevinoga.

Izvor: Fra Ante Vučković Facebook

Pročitaj više

Jednom me je poveo i na Poljud. Imao je dvije karte i rekao: „Ajde, pođi sa mnom.“ A onda me ozbiljno upozorio: „Znam da stalno pričaš protiv Hajduka. Ovaj put šuti. I ne daj Bože da Dinamo zabije gol pa da skočiš od veselja! Jer moglo bi biti vatre.“ Bio je to moj jedini put na Poljud – i još u društvu patera Luke.

Točno prije godinu dana, tj. lani 19. rujna, međugorski je fenomen dobio najviši status u vrednovanju ukazanja i nadnaravnih pojava tzv. „nihil obstat“. Iliti ništa ne priječi. Odnosno, da nema zapreka pobožnosti koja se ondje odvija već 44 godine otkako su počela ukazanja 24. lipnja 1981. „Nihil obstat“ dodijelila je Međugorju jedna od najvažnijih vatikanskih…

Biskupe zabrinjava što se broj bogoslova u Crkvi gotovo prepolovio unatrag sedam-osam godina, no hrabri činjenica da je u Sjemeništu u Zagrebu prošle godine bilo 63 bogoslova i 13 đakona, a ove godine je broj bogoslova porastao.