VIŠNJIN KUTAK: Kod svete Hildegarde drijenak ili drijen prava je superhrana – evo i recepata za pekmez i liker od drijenka

Uz obilje vitamina C sadrži i sadrži provitamin A, vitamine B skupine, vitamin E te kalij, magnezij, kalcij i željezo.

Autor: Višnja Bartolović
event 30.08.2026.
Photo: Ivica Galovic/Pixsell

Među jesenskim je voćem prema sv. Hildegardi vrlo koristan i zdrav drijenak ili drijen (lat. Cornus mas). Od njega se obično priprema vrlo ukusan pekmez, sok ili pak liker. Plod se može zamrznuti i koristiti i u kompotima, u kombinaciji s drugim voćem. Okus mu je kiseo i osvježavajući zbog velikog sadržaja vitamina C – u 100 g sadrži između 70 i 125 mg tog vitamina, dakle otprilike dvostruko više od limuna.

Drijenak je prava superhrana i po pitanju drugih vitamina i minerala: sadrži provitamin A, vitamine B skupine, vitamin E te kalij (307–530 mg), magnezij (7 – 39 mg), kalcij (44 mg) i željezo (2.9 mg). Plodovi su bogati i biljnim spojevima poput antocijanina i flavonoida, koji imaju snažno protuupalno i antioksidativno djelovanje. Nadalje, tanini i pektini stabiliziraju probavu, što točno odgovara učinku koji je Hildegarda opisala za “čišćenje želuca”.

O plodu drijenka Hildegarda u svom djelu „Physica“ konkretno piše sljedeće: „Drijenak je topao i njegova toplina je ugodna te u sebi ima slatku vlagu.“…“Ako čovjek jede njegov plod, ne škodi mu, već pročišćava i jača kako bolestan tako i zdrav želudac te koristi čovjeku za zdravlje.“

Dr. Strehlow u svojoj knjizi „Sv. Hildegarda i hrana kao lijek“ dodatno pojašnjava: „Žarko crveni voćni pigmenti iz skupine vitamina P imaju izvrsno zaštitno i ljekovito djelovanje na upaljenu sluznicu cijelog probavnog trakta. S obzirom na protuupalno i zaštitno djelovanje na krvne žile, bioflavonoidi normaliziraju pojačanu sklonost pucanju krvnih žila kod upale sluznice usta i ždrijela, potiču zarastanje rana kod gastritisa i čireva na želucu i crijevima te jačaju kapilare kod kronične venske insuficijencije (KVI) uslijed šećerne bolesti, arterioskleroze ili povišenog krvnog tlaka.“

Po Hildegardi čak i drvo drijenka ima ljekovito djelovanje, i to kod reume i gihta (uloga). U vezi toga Hildegarda savjetuje: „Neka čovjek uzme njegovu koru, deblo i lišće, skuha u vodi i s njima napravi kupelj. Koga muči reuma, bilo da je to dijete, mladić ili starac, neka se često u njoj kupa i oko sebe u kupelji stavlja to lišće. Neka to čini ljeti kad je drvo zeleno. To će uvelike pomoći zdravlju djeteta i mladića, starcu će dosta koristiti, ali ipak ne toliko koliko djetetu i mladiću te će im biti bolje.“

Pekmez od drijenka

2 kg drijenka
500 ml vode
1600 g šećera od šećerne trske
1 mahuna vanilije, iz koje sastružemo sjemenke (u sredini)

Stavite drijenak i vodu u lonac i kuhajte na laganoj vatri oko 10 minuta dok se pulpa ne odvoji od koštica. Zatim propustite smjesu kroz pasirku, po potrebi i kroz sito. U dobivenu kašu dodajte vaniliju i šećer i kuhajte dok se smjesa ne zgusne. Redovito i često miješajte. Pred kraj, pulpa će se početi lijepiti za dno lonca. Pekmez ulijte u čiste staklenke i čvrsto zatvorite.

Liker od drijenka

1 kg drijenka
1 mahuna vanilije – sastrugati sjemenke iz sredine
1 prutić cimeta
3 grubo narezana klinčića
1,4 l rakije (npr. od višanja ili dunje)
350 g šećera od šećerne trske

Rasporedite drijenak na pladanj i lagano ga nagnječite. Istrugane sjemenke vanilije i mahunu dobro pomiješajte s ostalim sastojcima i prebacite u staklenku koja se može dobro zatvoriti. Staklenku stavite na sunčano mjesto (npr. na prozorskoj dasci). Ako je staklenka prozirna, preporučljivo ju je zamotati u smeđi papir za pečenje, jer izravna sunčeva svjetlost negativno utječe na boju likera i njegov okus. Nakon tri tjedna liker treba procijediti kroz sito, a zatim kroz filter za čaj ili kavu. U dobro zatvorenim bocama može stajati najmanje šest mjeseci.

Za dušu – Iz knjige Ozdravljenje tijela i duše

Zdravlje skladom tijela i duše

Skladna suradnja duše i tijela pretpostavka je dobrog zdravlja, vitalnosti i ozdravljenja. Pritom je, prema Hildegardi, „duša gospodarica, a tijelo sluškinja, jer time što duša podaruje svome tijelu život, ona ga ima u svojoj vlasti, i tijelo se u primanju života predaje vladavini duše.“

Usprkos obećavajućim počecima, danas smo još daleko od toga da to stajalište provedemo u djelo. Uobičajeno je da se kod zdravog i bolesnog čovjeka sagledavaju samo tjelesni simptomi. No to je samo djelomični aspekt čovjeka. U medicini često možemo izoliranom obradom pojedinih simptoma izazvati iščezavanje bolesti a da nemamo u vidu ozdravljenje čitavog čovjeka.

Iz tog se razloga mora promijeniti cjelokupan mentalitet čovjeka. Nužno je razračunati se s onim što nam uzrokuje tegobe. Duša nam kroz tjelesnu bol daje alarmni signal koji moramo poslušati.

Isključiti bol samo sredstvima protiv bolova znači bježati od sebe i svoje životne situacije.

Bolest može imati karakter signala da me kroz prisilnu pauzu dovede do osvješćivanja. U bolesti sam kao čitav čovjek ugrožen, tako da moje životno iskustvo mora biti uključeno u proces ozdravljenja u svim svojim područjima – prirodnom, ljudskom i religioznom.

Dakako, u svakom nastojanju oko ozdravljenja moramo biti svjesni da stanje ljudske nevolje na ovoj zemlji za čovjeka ne može biti trajno ukinuto. Čovjek je u stalnoj opasnosti da zapadne u nered negativnih osjećaja, poriva i misli te tako postane bolestan.

(Prof. Višnja Bartolović prevoditeljica je knjige “Hildegarda i hrana kao lijek” u nakladi “Verbuma” te svojim savjetima po načelima sv. Hildegarde pomaže ljudima u održavanju dobrog tjelesnog, mentalnog i duhovnog zdravlja.)

Pročitaj više

Jednima je tek smrt dovoljna kazna, pa sad slave što je monstrum napokon skončao i nadaju se da onaj dolje ima dovoljno suhog drva za novog stanovnika vječnog podzemlja. Drugi pak smrt vide kao veliku nepravdu jer zlotvor za života nije dovoljno propatio. Premalo im je to godina provedenih u staračkim pelenama iza haaških rešetaka.

Možda je dobro da čovjek, nakon toliko godina u habitu, ponekad izgubi san, ako ga jedna neprospavana noć može vratiti pred ona prva samostanska vrata i podsjetiti ga zbog koga je jednom ondje spustio svoju torbu.

Pred licem Vječnosti padaju sve socijalne maske, lažne titule i udobne fotelje. Na tom konačnom ispitu ne prolaze sudske rasprave ni teološki termini, nego samo gola istina o našem srcu.