VIŠNJIN KUTAK: Konoplja kod sv. Hildegarde – prehrambeni i terapijski učinci konoplje i njezinih pripravaka

Sjemenke konoplje trebale koristiti samo zdrave osobe, a bolesne ga trebaju izbjegavati.

Autor: Višnja Bartolović
event 22.11.2026.
Photo: Dino Stanin/Pixsell

Kao što se danas koristi u prehrambene, medicinske i kozmetičke svrhe te za proizvodnju tkanina, tako i sv. Hildegarda za konoplju (lat. Cannabis sativa) navodi njene prehrambene i terapijske učinke. Konkretno ona piše sljedeće: “Konoplja je topla. Raste kad zrak nije jako topao ni jako hladan i takva je i njezina priroda. Njezino sjeme je zdravo i korisno za jelo zdravim ljudima te je lagano i korisno za njihov želudac, tako što uklanja sluz iz želuca i može se lako probaviti, osim ako čovjek nije veoma bolestan. Oslabit će loše sokove, a ojačati dobre.“
To znači da bi sjemenke konoplje trebale koristiti samo zdrave osobe, a bolesne ga trebaju izbjegavati. Konzumira se mala količina oljuštenog sjemena, maksimalno tri jušne žlice dnevno.
Analiza konoplje pokazuje da sjeme i ulje konoplje sadrži važne hranjive tvari poput omega-3 i omega-6 masne kiseline, esencijalne aminokiseline te vitamine i minerale. Koristi se u prehrani kao hladno prešano ulje, sjemenke, brašno i proteini te za njegu kože u kremama, balzamima, šamponima – posebno kod suhe ili nadražene kože.
Kod Hildegarde se i list konoplje koristi u ljekovite svrhe i to za želudac, no na neobičan način: prvo će izazvati povraćanje. Hildegarda naime piše: „Ako tko ima bolestan želudac, neka konoplju skuha u vodi poput hrane i jede. To će ga potaknuti da povraća i poboljšat će mu probavu.“
No bolesnima je bolje da ne konzumiraju konoplju, jer „onome tko je jako bolestan izaziva podosta boli u želucu. Onome tko je umjereno bolestan ne škodi kao hrana.“
Konoplja se kod Hildegarde koristi i kao oblog za jačanje želuca, jer u njenom tekstu piše: „Tko pak ima hladan želudac neka skuha konoplju u vodi i iscijedivši vodu neka ju omota krpom. Tako toplu neka često stavlja na želudac te će ga to ojačati i popraviti njegovo stanje.“ Tu se misli na konopljin list.
Kod dementnih osoba konoplja dovodi do glavobolje: „A ako bi onaj tko ima prazan mozak pojeo konoplju, izazvala bi mu laganu bol u glavi. Ali zdravoj glavi i punom mozgu ne šteti.“
Konoplja se već u Hildegardino vrijeme koristila za izradu tkanina, a ona je osobito dobra u medicinske svrhe. Hildegarda naime piše: „Krpa napravljena od konoplje dobra je za povezati čireve i rane jer je u njoj umjerena toplina.“
O nekim žitaricama koje su danas prisutne na tržištu Hildegarda nije pisala, pa je svakome prepušteno da sam procijeni jesu li za njega/nju dobre, nakon što ih proba. Radi se o riži, kvinoji i amarantu. Općenito bi trebalo dati prednost žitaricama koje rastu u podneblju u kojem živimo.

Za dušu – Iz knjige Ozdravljenje tijela i duše

Živim jer se mogu radovati
Životna snaga radosti
Jeste li već danas imali sreću da susretnete ljubaznu osobu čiji je pogled blistao i koja vam je darovala radostan osmjeh? Ne onaj usputni, formalni smiješak koji ostaje visjeti u kutu usana i ne dopire do očiju. Ne, nego na radost i toplinu koja dolazi iz srca i koja nam daje osjetiti da smo za nekoga prisutni i prihvaćeni.
Ili ste doživjeli čak u samima sebi tu zraku veselja koja je na izvjesno vrijeme protjerala tmaste oblake brige? Takvi trenuci su doista rijedak poklon, budući da se stanje sreće nažalost često kraće zadržava od negativnih raspoloženja. Možemo samo naslućivati što podrazumijeva Isusovo obećanje: »Uđi u radost Gospodara svoga.« Trajno stanje radosti kod Boga cilj je i smisao našega života. To međutim nije nikakva prazna utjeha, nego posve življena i iskusiva mogućnost, ovdje i sada.
Osjećati radost zbog sklada tijela i duše
Hildegarda čuje dušu govoriti: »O tijelo i vi, moji udovi, u kojima sam se nastanila, kako se radujem od srca da sam bila poslana u vas; jer gdje god se vi sa mnom slažete, tu me šaljete natrag k vječnoj nagradi.«
Ovdje dolazi do izražaja da je živjeti kao čovjek radostan događaj – tako je to barem Stvoritelj zamislio. Uvijek kada tijelo i duša skladno surađuju, dolazi kod čovjeka do radosti. Da bismo u razmjeni sa svijetom imali ispunjen život, kao ljudi smo optimalno »opremljeni«: »…jer duša je ta koja čovjeku šalje životni dah i time čovjeka krasno nadaruje živim licem, vidom, okusom, sluhom, mirisom, osjećajem.«
Samo preko svojih osjetila možemo imati kontakt s okolinom. Ljubazno ophođenje s ljudima i stvarima i radost koja iz toga proizlazi idu preko osjetila.
Radost poticanjem naše sposobnosti doživljavanja
Smatram krajnje važnom zadaćom da njegujemo svoju sposobnost doživljavanja, da svjesno školujemo svoja osjetila kako bismo doživjeli radost.
Ljudi na mnogo načina pokušavaju ispuniti svoju želju za lijepim, radosnim doživljajima. Zasigurno se najlošiji put do toga sastoji u tome, kako se danas posvuda događa, da tražimo što je više moguće podražaja koji se smjenjuju. Mnogi prijeđeni kilometri, daleka putovanja zrakoplovom, brojna razgledavanja, nebrojene televizijske emisije, trajno opijanje glazbom; no što je više podražaja, to je viši prag osjetljivosti, to jest utoliko ćemo manje moći primiti u sebe. Ono „više“ tako postaje ono uvijek manje. Azijska poslovica kaže: »Bit gorušičinog zrna ne doživljava onaj tko vidi kola puna gorušice, nego samo onaj koji zagrize u gorušičino zrno.« Ako zaista želimo naći put do dublje sposobnosti doživljavanja i time do više radosti, moramo svoj život svjesno uzeti u svoje ruke. Potreban je duhovni napor da se ne prepustimo tijeku stvari, nego da se svjesno i čvrsto držimo jednog nastojanja. Pritom se naše nastojanje mora odvijati u pravilnoj odmjerenosti, u pravoj mjeri:
Radost putem discipline i umjerenog vođenja života
»Smisao ovih uputa nije da čovjek osjeti težinu, naprotiv – treba osjećati uvijek novu radost. To znači da čovjek pun mijene treba uporište, da treba disciplinu – strogo provođenje života.«
Hildegarda govori čak o tome da glede naših štetnih navika moramo upotrijebiti »silu«, kako bi se mogle razviti naše dobre sklonosti.
Radost mogu doživjeti ako kultiviram svoju sposobnost doživljavanja, ako se mogu mnogo toga odreći i posvetiti se jednoj stvari:
Jedan cvijet može mi često puta više reći od velikog buketa, pri sabranoj šetnji mogu više doživjeti nego pri jurnjavi automobilom, gledati jednu dobru emisiju na televiziji i pustiti je da na me djeluje, iznutra me obogaćuje. Mnogo stvari otupljuje.
Svako životno područje treba biti tako oblikovano da čovjeku priređuje veselje.

(Prof. Višnja Bartolović prevoditeljica je knjige “Hildegarda i hrana kao lijek” u nakladi “Verbuma” te svojim savjetima po načelima sv. Hildegarde pomaže ljudima u održavanju dobrog tjelesnog, mentalnog i duhovnog zdravlja.)

Pročitaj više

Matejevo evanđelje ne ostavlja prostor za pobožnu maglu ni za jeftine isprike: ne pita se tko je glasno molio ni tko je držao govore o vjeri, nego tko je dao jesti, tko je prišao strancu, tko je stao uz bolesnog i zatvorenog.

SJEĆANJA JEDNOG DOMINIKANCA

Čovjek koji je znao rastaviti orgulje, pronaći kvar, popraviti mehanizam i ponovno sve dovesti u red, u Markovoj Ceciliji nije vidio ništa umjetničko.

Najveći ovogodišnji izlazak mladih na ulice dogodio se u lipnju kada je Zagrebom tekla plava rijeka Antunovskoga hoda.