Misli sv. pape Ivana Pavla II. za svaki dan – 9. prosinca

Bezgrješna je znak vjernosti Bogu koja se ne predaje pred ljudskim grijehom. Njezina nas punina milosti podsjeća ujedno i na neizmjerne mogućnosti dobra, ljepote, veličine i radosti koje su čovjeku dostupne kada se dade voditi od volje Božje, odbacujući grijeh. Važna posljedica eshatološke napetosti neraskidivo vezane uz euharistiju jest također činjenica da  ona daje poticaj…

Autor: Vjerujem.hr
event 20.12.2024.

Bezgrješna je znak vjernosti Bogu koja se ne predaje pred ljudskim grijehom. Njezina nas punina milosti podsjeća ujedno i na neizmjerne mogućnosti dobra, ljepote, veličine i radosti koje su čovjeku dostupne kada se dade voditi od volje Božje, odbacujući grijeh.

Važna posljedica eshatološke napetosti neraskidivo vezane uz euharistiju jest također činjenica da  ona daje poticaj našem povijesnom hodu, polažući sjeme žive nade u svakodnevno posvećivanje svakog pojedinca svojim zadaćama. Ako uistinu kršćanska vizija usmjerava pogled prema ‘novom nebu’ i ‘novoj zemlji’ (usp. Otk 21,1), to ne oslabljuje, već radije potiče naš osjećaj odgovornosti prema sadašnjoj zemlji. Želim to iznova potvrditi na početku novog tisućljeća, kako bi se kršćani osjetili više no ikad obveznima ne zanemariti svoje ovozemne dužnosti. Njihova je zadaća pridonijeti svjetlom evanđelja izgradnji svijeta po mjeri čovjeka koji će u punini odgovarati Božjem naumu. (EE 20)

+ O, Marijo, budi Majkom našega oslobođenja od svakoga zla: od zla što opterećuje savjest, kao i onoga koje sve više prijeti na obzorju našeg stoljeća.

Iz knjige „Misli sv. pape Ivana Pavla II. za svaki dan u godini“

Pročitaj više

Najveći igrači nisu oni koji nikada ne izlaze iz igre. Najveći su oni koji znaju kada treba dodati loptu, kada treba ohrabriti mlađega, kada se iskreno obradovati tuđem uspjehu i kada, bez gorčine, sjesti na klupu, znajući da momčad nije tu radi njih, nego da su oni tu radi momčadi.

Postoji knjižnica koju nije sagradio nijedan čovjek. Ona nema zidova ni polica, ali u njoj nije izgubljena nijedna riječ izgovorena iz ljubavi. To je Božje pamćenje. Ondje ostaje zapisano sve ono što je bilo dostojno vječnosti.

Trebam dopustiti da mi pričest sve više otvara oči za drugoga, a ne da mi sve više zatvara oči za drugoga, da me izolira od drugih, da me uvodi u neki moj svijet u kojemu se onda događa nerijetko i paradoks, da onda gledam iz neke osuđivačke perspektive one koji možda ne čine onako kako ja činim.