Don Damir Stojić: Nakon Vatikana dronovi su i službeno ‘kršteni’, premda su domaći progresivni teolozi zbog Thompsona padali u nesvijest

“Kad to radi Thompson, to je ‘disneyfikacija vjere’. Kad to radi Vatikan, to je ‘nova evangelizacija putem suvremenih medija’.
Budimo iskreni: dronovi nisu problem. Pravi problem je alergija koju neki imaju na vjeru izraženu s narodnim žarom”, piše Stojić na svome Facebooku, a njegovu objavu prenosimo u cijelosti.

Autor: Vjerujem.hr
event 17.09.2025.
Photo: Matija Habljak/Pixsell

Dakle, izgleda da su dronovi službeno kršteni.

Marko Perković Thompson je imao drskosti upotrijebiti dronove kako bi na nebu iscrtao križ, krunicu, pa čak i Djevicu Mariju tijekom svojih koncerata. Neki domaći progresivni teolozi skoro su se onesvijestili. „To je jeftini sjaj, spektakl, kič”, povikali su. Vjera je, tvrdili su, svedena na laserski show za primitivce koji brkaju vatromet s teologijom.

A onda je došla subota večer. Iznad Vatikana, u Vječnom gradu, dronovi su plesali u savršenoj formaciji, prikazujući papu Franju, ruke Michelangelovog djela stvaranja Adama, Gospu „Salus Populi Romani“ i Michelangelovu Pietà. I odjednom, isti onaj potez koji je u Thompsonovim rukama bio svetogrđe i kič, u Rimu je postao pastoralna kreativnost.

Čovjek se može samo čuditi. Kad to radi Thompson, to je „disneyfikacija vjere”. Kad to radi Vatikan, to je „nova evangelizacija putem suvremenih medija”.

Budimo iskreni: dronovi nisu problem. Dronovi nemaju ideologiju. Oni jednostavno slušaju onoga tko drži upravljač. Pravi problem je alergija koju neki imaju na vjeru izraženu s narodnim žarom — pogotovo ako je u igri gitara, zastava ili, ne daj Bože, Marko Perković Thompson. Ali ako to napravi Vatikan, odjednom je isti čin proglašen nadahnutim pastoralnim potezom.

Pouka je jednostavna: križ ne postaje svet zato što je od mramora, drveta ili LED lampica. Svet je zato što upućuje na Krista. A ako je Bog nekoć mogao progovoriti kroz gorući grm, sigurno se zna služiti i pokojim dronom.

Ali povijest se ponavlja. U 8. stoljeću imali smo ikonoklaste koji su vikali: “Dolje ikone, to je idolopoklonstvo!” Danas imamo “dronoklaste” koji viču: “Dolje dronovi u obliku križa, to je nazadnjaštvo!” Sv. Ivan Damaščanski je tada lijepo rekao: “Ja ne obožavam materiju, nego Stvoritelja materije, koji je radi mene postao materija i koji je u materiji za moje spasenje boravio.” (Protiv onih koji kleveću svete ikone, I,16)

Drugim riječima: ako se Bog utjelovio i postao vidljiv, zašto bismo bježali od vidljivih znakova? Ako možemo imati holograme svega i svaćega, zašto ne bismo imali dronove u obliku križa, krunice ili BD Marije?

Drugi nicejski sabor (787.) jasno naučava: “Čašću koja se iskazuje slici, prenosi se na onoga koga slika predstavlja.”

Nitko ne misli da je križ od dronova sam po sebi svet. On nas podsjeća na Onoga tko je na križu pobijedio smrt. Možda bi naši moderni “ikonoklasti” htjeli da dronovi lete samo u obliku duge ili velikog znaka eura. Ali, što možemo – vjernici su oduševljeni kad vide križ, Gospu ili krunicu. Jer to nisu “idoli” nego znakovi vjere i nade.

I za kraj – kada bi sv. Ivan Damaščanski vidio križ ili BD Mariju od dronova iznad Vatikana ili na Thompsonovom koncertu, vjerojatno bi rekao: “Eto, da sam ja imao dronove u 8. stoljeću, ikonoklasti bi odavno pali s neba.”

Izvor: Damir Stojić Facebook

Pročitaj više

Biskupe zabrinjava što se broj bogoslova u Crkvi gotovo prepolovio unatrag sedam-osam godina, no hrabri činjenica da je u Sjemeništu u Zagrebu prošle godine bilo 63 bogoslova i 13 đakona, a ove godine je broj bogoslova porastao.

Hildegardu su već njeni suvremenici poštivali kao Božju glasnicu. Imala je karizmu vizionarskog gledanja, te je kao na ekranu vidjela slike i čula objašnjenja na latinskom jeziku. Nebeski glas joj je zapovjedio da bilježi te vizije, te su tako nastale sve Hildegardine knjige.

NJEZINA PROMENADA

Kirk je navodio razne argumente za teze da postoje dva spola, da je pobačaj ubojstvo, da je dobro i vrijedno sklopiti brak i imati djecu, te da treba očuvati pravo na posjedovanje oružja u SAD-u. Ono što je također stršalo na Krku bio je njegov maskulinitet; uspravan, govorio je sigurno i čvrsto, ponekad brzo, ozbiljnim baritonom, ne nastojeći pobuditi simpatiju sugovornika pod svaku cijenu.