Zanimljivo je da je Hildegardina spoznaja o kruškama dvojaka: kruška može istodobno biti i korisna i štetna, tj. kuhana kruška liječi ono što sirova oštećuje.
Konkretno, Hildegarda piše sljedeće: „Drvo kruške je više hladno nego toplo i tako teško i čvrsto u odnosu na drvo jabuke, kao što je odnos jetre prema plućima. Kao što je jetra jača i korisnija, tako kruška uzrokuje i više štete od jabuke. Korijen, lišće i sok kruške zbog svoje grubosti nisu korisni kao ljekovito sredstvo, iako je donekle dobra imela koje ponekad raste na tom drvetu. Plod kruške je težak i grub. Jede li se plod sirov u prekomjernoj količini, tada izaziva glavobolju i sipljivost u prsima, jer sok kruške pogađa prsa, pri čemu pluća i jetra postaju tvrda poput vinskog kamena. Uslijed toga u plućima i jetri često dolazi do jakih bolova. Kao što čovjek ponekad već od mirisa vina bude sitiji, tako se i sok kruške pomiješa s dahom koji od toga postaje hrapav. Zbog toga nakon konzumiranja sirovih krušaka čovjek teško diše, što ponekad uzrokuje brojne tegobe u njegovim prsima. Kada se naime pred zoru smanjuje snaga rose, tek tada ona „budi“ kruške. One zbog toga u čovjeku stvaraju loše sokove, koje rosa nije „skuhala“, jer rastu kad se rosa već polako povlači. Tko dakle želi jesti kruške, neka ih skuha u vodi ili ispeče na vatri. Kuhane su kruške ipak bolje od pečenih, jer voda postupno izvlači njihov sok a vatra snažno djeluje i pri pečenju ne izvuče sav sadržani sok. I kuhane kruške ponešto opterećuju onog koji ih jede, jer u organizmu traže trulež, istu smanjuju, uništavaju i odnose sa sobom.“
Pomislit ćete: pa pri kuhanju se uništavaju svi vitamini! No ne bojte se kuhanja, pečenja, pirjanja i sušenja namirnica. Kako vidimo, Hildegarda piše da sirove kruške, osobito u većim količinama, opterećuju pluća i uzrokuju glavobolju, što je osobito važno znati kod plućnih i jetrenih bolesnika. Nasuprot tome kuhane kruške čiste trulež iz crijeva i odnose sve štetno iz organizma.
Zbog ove osobitosti kuhanih krušaka iz spoznaja sv. Hildegarde, u njenoj se medicini koristi mješavina bilja s mirisnim štrpcem, kruškama i medom kao najdjelotvornije sredstvo za detoksikaciju probavnog trakta, koji je temelj jakog i funkcionalnog imuniteta. Jesen je najpogodnije vrijeme za pripremu tog pripravka/kaše, jer osim što ima krušaka, na taj način organizam najbolje možemo pripremiti za zimu kako bi bio otporan i izdržljiv u borbi s virusima i bakterijama. Za ovaj pripravak Hildegarda kaže da je „vredniji od zlata“ te se pokazao iznimno djelotvornim u liječenju teških crijevnih bolesti (Morbus Crohn, ulcerozni kolitis), migrene i lošeg imuniteta, koji je osobito narušen kod onkoloških pacijenata. Provodi se kod gotovo svih zdravstvenih problema, jer stanje mikrobioma u crijevima lančano utječe na gotovo sve funkcije u tijelu. Preporučuje se provesti kuru s kruškama, medom i mirisnim štrpcem jednom godišnje, i to zdravima radi održavanja zdravlja a bolesnima kako bi ozdravili.
ZA DUŠU – Iz Hildegardinog djela Scivias (Upoznaj putove)
Kruh života razveseljava najdublju nutrinu čovjeka
Vi, koji puni povjerenja u mene vjerujete i primate tijelo mog Sina za oproštenje vaših grijeha, primit ćete u radosti ovog sakramenta božansku snagu za nebesku okrepu. Tako poziva prema mojoj volji sluga moj David sa žarkom revnošću, kada je govorio: »Ti natapaš bregove iz dvorova svojih, zemlja se nasićuje plodom tvojih ruku. Ti daješ te niče trava za stoku i bilje na korist čovjeku, da izvede kruh iz zemlje i vino što razvedruje srce čovječje; da uljem lice osvježi, i da kruh okrijepi srce čovjeku.« (Ps 104,13-15)
O Bože, tvoja velikodušnost sve nadilazi. Po toj vjeri, u kojoj si uistinu spoznat, čovjek se hrani. Toliko snažno da ova vjera u tvojoj istini sama donosi plod božanskih snaga. Tko se toj vjeri predaje, odbacuje na tom putu pravednosti nevjeru. U preobilju dobrih djela prinosi skrušenost srca. On postaje svjestan svoje slabosti i daje vjerno primjer poniznosti onima koji su čisti. I prema tvojoj volji izvršava se stoga sve u ljudima, da ti one koji su čudesno ukrašeni tim božanskim snagama hraniš tijelom svog Sina.
To je onaj plod koji zemlja u čistoći životne snage čini, da se sve zazeleni i uspijeva – kao što je tvoj Jedinorođenac ponikao u krilu djevičanske čistoće. On je dao samoga sebe kao kruh života za vjernike.
Ovo čudo činiš ti stoga , – da bi i krv tvog Sina – prolivena za spas duša – razveselila najdublju nutrinu ljudi, odnosno njihove duše oproštenjem grijeha. Jer kao što je nekada tijelo tvog Sina žrtvovano na križu za otkupljenje ljudskog roda, tako se na isti način za nas, za spas vjernika, njegovo tijelo i krv prinosi na oltaru.
Ako se to prema tvojoj volji čudesno događa, tada će ovaj sakrament razveseliti lica. To znači, jer vjernici s radošću po vjeri prihvaćaju milosrđe i pojavljuju se divni u Božjim očima. Stoga će Crkva biti preplavljena uljem milosrđa.
Ja, Otac, poslao sam svog Sina, po tijelu rođena od Djevice Marije, da bih vas na taj način mogao ponovno otkupiti iz izgubljenosti i da bih mogao prebivati u vama i vi u meni. Prije nego što je moj Sin na sebe preuzeo svoju muku, on vam je dao da jedete njegovo tijelo i pijete njegovu krv.
Tako će duše biti uljem milosrđa nahranjene od gladi izgubljenosti. Jer moj Sin vam je kao lijek za vaše rane donio kajanje.
(Prof. Višnja Bartolović prevoditeljica je knjige “Hildegarda i hrana kao lijek” u nakladi “Verbuma” te svojim savjetima po načelima sv. Hildegarde pomaže ljudima u održavanju dobrog tjelesnog, mentalnog i duhovnog zdravlja.)
