DOPISNIŠTVO KAPTOL: Oprost Erike Kirk nije bila puka gesta, nego autentični Kristov vapaj s Golgote

U riječima Erike Kirk sadržana je sva drama duhovnog boja koji se trenutačno vodi na globalnoj razini između sinova svjetla i sinova tame.

Autor: Darko Pavičić
event 25.09.2025.
Photo: Instagram

Gesta kojom je udovica Charlieja Kirka, Erika Kirk, na ispraćaju svojega supruga oprostila njegovom ubojici protumačena je u svjetovnim medijima kao simbolična gesta. No ona je za kršćane, a tako i za nju samu, više od puke simbolike. Doduše, bilo je i među kršćanima onih koji su se pitali kako je moguće da mu je tako „brzo“ oprostila. Kao da je oprost nešto što treba dozreti poput nezrela voća, nešto za što je potreban protok vremena. I zanimljivo, da bi se shvatile riječi oprosta Erike Kirk, pomogla je izjava Elona Muska, koji je za neku televiziju kratko govorio o svojem poznanstvu su Kirkom. No na pitanje zašto je ubijen, rekao je da je to zbog toga jer je bio „čovjek mira“ i zato što su „njegove riječi činile razliku“ te „jer je ljudima pokazivao svjetlo, a njega je ubila tama“.

Elon Musk, premda iz nekog sasvim drugog svijeta, progovorio je evanđeoskim jezikom i poput kakva proroka. Jer, poznato je da je Isus bio čovjek mira, a ljude je privlačio upravo zbog činjenice da je govorio drukčije od ostalih te da su njegove riječi „činile razliku“ u apsolutnim razmjerima ondašnjega svijeta, a čine je i danas. A to što je Charlie Kirk ljudima pokazivao svjetlo i da ga je zbog toga ubila tama, identično je onome što se dogodilo samome Kristu na križu. Stoga se riječi njegove supruge Erike ne doživljavaju na razini puke simbolike, nego u najsnažnijoj punini kršćanskog oprosta.

Kad smo kod ove teme oprosta, onda se nekako najljepše sjetiti tumačenja jednog od naših najboljih suvremenih teologa fra Ante Vučkovića upravo Isusovih riječi s križa – Oče, oprosti im jer ne znaju što čine. Naime, fra Ante veli kako su ljudi na Golgoti, kojima je Isus to izgovorio, zapravo ponavljali Sotonine riječi iz susreta njih dvojice za četrdesetodnevna Kristova boravka u pustinji. Dakako, kako veli fra Ante, nitko od ljudi s Golgote nije znao što su razgovarali Isus i Sotona. Doznali smo to i mi tek kasnije u evanđeljima. A to su bile Sotonine ponude, koje su redom započinjale s „ako“. Tj. ako si Sin Božji onda učini ovo ili ono… Isus ih je sve odbio. Od toga da kamenje učini kruhom (a mogao je) ili da se baci s visine i ostane živ ili pak stekne sva bogatstva ovoga svijeta ako se pokloni Sotoni.

Isto mu je vikala i svjetina na Golgoti – ako si Sin Božji spasi sam sebe i siđi s križa. Krist je znao da su upravo to Sotonine riječi iz pustinje, veli fra Ante Vučković, pa je zato prije nego što je izdahnuo zamolio Oca da im oprosti jer ne znaju što čine i čije riječi izgovaraju.

Zacijelo sve to nije bilo na pameti Elonu Musku dok je davao televizijsku izjavu, a najvjerojatnije nikad nije slušao tu katehezu fra Ante Vučkovića, no savršeno precizno je definirao duhovnu dimenziju Kirkova ubojstva, kojega je tama ubila kao sina svjetla. S druge strane, Kirkova udovica Erika nije izgovorila taj drugi dio rečenice da ubojici oprašta jer ne zna što čini, tj. da je upravo Sotona držao njegovu ruku koja je pucala u Charlieja. A nesretni mladić poslužio mu je kao alat, znajući dakako da povlači obarač i odašilje ubojiti metak.

Ona je, opraštajući mu, ipak izrekla sve ono što je Krist izustio s križa i kršćani upravo u toj njezinoj gesti ne vide samo simboliku ili predstavu koju je trebalo izvesti pred očima cijeloga svijeta i javnosti čije su oči toga dana u milijunskim brojkama bile uperene u komemoraciju njezinom suprugu. U njezinim riječima sadržana je sva drama duhovnog boja koji se trenutačno vodi na globalnoj razini između sinova svjetla i sinova tame. Elon Musk je, ni ne znajući, zazvučao poput kakvog proroka. No svakako nam je pomogao uhvatiti bit trenutka i onu poveznicu koja vodi izravno do Golgote, a koju tako vješto objašnjava naš fra Ante Vučković. Dakako, za one koji imaju uši da čuju.

Pročitaj više

Spolni čin, kroz kršćansku leću, potpuno je i obostrano predanje. Iz te perspektive doista je mučno gledati kako se spolnost tumači kao potreba koju treba zadovoljiti. Glad utažiš sendvičem, svrbež počeškaš noktima, pa bi valjda i seksualni nagon trebalo riješiti na sličan način. Ako ne ide drugačije, riješi to sam sa sobom.

Na samom ulazu stajala su dvojica mladića muslimanske vjeroispovijesti. Zaustavili su jednoga našeg mladića i pitali: „Što se to tu događa?“ „Slavi se misa“, odgovorio je. A oni su rekli: „Kažu da je tu Bog? Gdje je da ga vidimo? Ili je to sve ‘fake’?“ To pitanje odzvanja u meni i danas. Koliko god neugodno bilo, to je pitanje današnjeg čovjeka: Gdje je Bog? Na nama je da odgovorimo – ne svađom ni nervozom, nego vjerom i svjedočanstvom. Odgovor je jednostavan: „Dođite i vidite.“

Odmah kad sam došao u Rijeku, počeli su me zvati različiti svećenici i redovničke zajednice: „Dođi, održi nam duhovnu obnovu, reci nešto novo, drukčije – o tebi se piše, za tebe se čuje…“ Moja prva rečenica tada bila je – i ostaje i danas: „Svaka sveta misa je jedina i najbolja duhovna obnova. Iznad svete mise nema ništa veće, ništa bolje, ništa potrebnije za kršćane.“