Napadi na crkve nisu samo „incidenti“. Oni su ogledalo jednog duboko ranjenog društva. Crkva nije samo zgrada. Ona je sveti prostor – mjesto molitve, susreta, suza i zahvalnosti. Kad netko skrnavi oltar, razbije kip, išara pročelje ili ukrade svete predmete, on zapravo udara u samu srž vjerničkog identiteta.
Religijski sociolog Gert Pickel u intervjuu za „katholisch.de“ upozorava kako je u Njemačkoj zabilježen značajan porast krađa i vandalizma u crkvama – i to u svim konfesijama. Razbijeni kipovi, oskvrnjeni oltari, išarane fasade i ukradena umjetnička djela postali su, nažalost, sve učestalija pojava.
Gubitak osjećaja svetoga
Nekada su i oni koji nisu bili praktični vjernici imali barem minimalno poštovanje prema crkvi. Čak i kad bi prolazili pored nje, mnogi bi se prekrižili ili zastali u tišini. Danas, u sekulariziranom društvu, crkva je za mnoge samo još jedna javna zgrada – prostor bez posebne duhovne težine. Brojni skandali i moralni padovi unutar crkvenih struktura dodatno su srušili moralni autoritet Crkve, a s njime i psihološku barijeru koja je mnoge nekada sprječavala da dirnu u sveto.
Praktični motivi dodatno pogoršavaju situaciju: crkve su često otvorene i slabo osigurane, vandalizam je ponekad „usputni čin“ alkoholiziranih skupina mladih, a ponekad i planiran udar onih koji žele povrijediti.
Tko napada crkve?
Sociološka istraživanja pokazuju da počinitelji dolaze iz različitih skupina. To su organizirane bande koje ciljano kradu vrijednosti, alkoholizirane skupine mladih, psihički bolesne osobe, pojedinci vođeni bijesom prema Crkvi ili pripadnici ekstremističkih skupina koji žele poslati „poruku“.
Teza da su za većinu napada odgovorni doseljenici muslimanskog podrijetla ne drži vodu – statistike pokazuju širu i raznolikiju sliku. Ono što je zajedničko nije etnička pripadnost, nego gubitak poštovanja prema svetome.
Za vjernike – rana na srcu, a ne samo šteta
Za vjernike vandalizam nije tek materijalna šteta. To je udarac u osobno i zajedničko sjećanje: oltar na kojem su primali sakramente, kip pred kojim su molili, zidovi pred kojima su plakali ili slavili. To je rana na mjestu gdje su se rađale najdublje molitve. Takvi napadi poručuju: „Ono što je tebi sveto – meni ne vrijedi ništa.“ I zato su za vjernike ti činovi posebno bolni.
Između otvorenosti i zaštite
Crkva ne smije postati bunker. Njezina je zadaća biti otvorena – i fizički i duhovno. Ali otvorenost ne znači naivnost. Stručnjaci preporučuju suradnju s policijom i razborite sigurnosne mjere, ne prebacivati odgovornost na volontere – jer bi to bilo preopasno, graditi kulturu povjerenja i zajedništva te čuvati svetinju vjerom, a ne samo bravom. Jer ako narod ne čuva svoje svetinje – neće ih sačuvati ni kamere ni brave.
Gorka dijagnoza: rastuća polarizacija
Prof. Pickel jasno kaže: broj napada neće uskoro pasti. Snažna emocionalizacija i polarizacija društva, kulturološki sukobi i političke napetosti stvaraju ozračje u kojem sakralni prostor postaje meta bijesa, frustracije i ideoloških ratova. Ono što je nekada bilo nezamislivo – danas postaje učestalo.
Vrijeme za duhovni i društveni odgovor
Ova tema nije „samo njemačka“ – ona sve više dotiče i Hrvatsku, a odavno je već prisutna i u Bosni i Hercegovini. I ovdje, pod našim nebom, možda tiše, ali vidljivo, događa se erozija poštovanja prema svetome.
Rješenje nije u zatvaranju crkava, nego u obnovi duhovne svijesti i živog svjedočanstva. Stoga, Crkva mora ostati otvoreno svetište – ali s vjerom koja zna čuvati ono sveto. Vjernici moraju obnavljati poštovanje i prenositi ga djeci, a društvo mora razumjeti da kad se gazi sveto – ne ruši se samo oltar, nego i temelj zajedničkog identiteta.
Molitva za poštovanje svetih mjesta
Gospodine, hvala Ti za crkve, kapelice i svetišta – za mjesta gdje si nam blizu. Daj da ih svi ljudi prepoznaju kao prostor Tvoje prisutnosti i dar Tvoje ljubavi.
Oprosti onima koji ne vide svetost i štiti nas od zla koje ranjava Tvoju Crkvu. Učvrsti našu vjeru, zapali u nama poštovanje prema svetome i učini nas čuvarima Tvojih svetih mjesta. Gospe od Krunice, moli za nas. Sveti Dominiče, zagovaraj nas. Gospodine, obnovi lice zemlje. Amen.
Svetinja nije samo kamen. Ona je znak Božje prisutnosti.
Kad društvo prestane poštovati sveto — počinje gubiti sebe.
