„Dok u ruci držite novo izdanje Biblije na hrvatskom jeziku, vrijedno je zastati i razmisliti o neprocjenjivoj vrijednosti čitanja Božje riječi na vlastitom jeziku“, piše na prvim stranicama najnovije Biblije na hrvatskom jeziku zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša, dodajući kako nas „Biblija uvodi u povijest spasenja, otkriva neizmjernu ljubav Božju prema čovjeku i poziva nas na dublji susret s Gospodinom“. „Stihovi psalma: ‘Riječ je tvoja nozi mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi’ (Ps 119,105) podsjećaju nas na trajnu potrebu oslanjanja na Božju riječ. Ona je poput svjetla koje obasjava naš životni put i daje snagu za svaki novi dan pozivajući nas da hodimo u vjeri, vođeni svjetlom Kristove prisutnosti“, veli mons. Kutleša.
Posljednjih godina najavljivani prijevod Biblije na hrvatski jezik imali smo priliku držati u rukama dan neposredno nakon njezina pojavljivanja u knjižarama diljem Hrvatske u petak 5. prosinca. Zapravo, više o cijelom projektu doznali smo od nakladnika, Hrvatskog biblijskog društva i njegova tajnika Damira Lipovšeka, koji kaže kako novi prijevod Biblije dolazi šezdesetak godina nakon „Zagrebačke Biblije“ u nakladi Kršćanske sadašnjosti i Stvarnosti te nakon što su prije 20-ak godina oni izdali revidirano izdanje prijevoda Ivana Evanđelistara Šarića. Radi se o dva prijevoda koja su trenutačno najzastupljenija među Hrvatima.
„Hrvatsko biblijsko društvo osnovano je prije 30 godina prije 30 godina zbog rada na prijevodu, tiskanju i distribuciji Svetoga pisma i to nam je jedini cilj. Svi prijevodi otprije, prije svega, zastarjeli su jezično. Arhaični su. U ‘Zagrebačkoj Bibliji’ susrest ćete polujugoslavenski jezik, a Šarić je svoj prijevod završio uoči Drugog svjetskog rata. To je jezik naših djedova i pradjedova, kojega mladi danas više ne koriste. Zatim, promijenila se i teologija tj. pronađeni su novi kodeksi, poput Lenjingradskog kodeksa, kojega nije bilo u vrijeme ondašnjih prijevoda, kao i Kumranski spisi. Koristili smo zadnja kritička izdanja hebrejskog, aramejskog i grčkog teksta, koja uključuju i te posljednje pronađene kodekse. Veliki dijelovi Siraha pronađeni su u Kumranu i on će biti prilično drukčiji nego u dosadašnjim prijevodima“, kaže Damir Lipovšek, objašnjavajući kako „kritička izdanja“ imaju „kritički aparat“, odnosno radi se kompilacijama raznih izvornih tekstova poput Vatikanskog ili Lenjigradskog kodeksa (kodeks je izvorni rukopis – op.), gdje su znanstvenici napravili kompilaciju.
„Dosadašnji prevoditelji nisu imali ove tekstove jer su oni novijih izdanja“, kaže Lipovšek.
Ovo je, kako navode, prvi prijevod na hrvatski načinjen cjelovito s izvornih jezika i to iz pouzdanih izvornika, bez ikakvih posrednih prijevoda, kako se u prošlosti činilo. Za Stari
zavjet to je „Biblia Stuttgartensia“ (5. izdanje iz 2014.), a za Novi zavjet izdanje „Novum Testamentum Graece“ (Nestle-Aland, 28. revidirano izdanje iz 2013.), dok su za Deuterokanon korištena, ako su postojala, izdanja „Septuaginta: Vetus Testamentum Graecum“ iz Göttingena u izdanju Vandenhoecka i Ruprechta. Nadalje, čitatelju se nudi osuvremenjeni biblijski stil prijevoda, to jest takav koji čuva dostojanstvo izvornika, ali ne na račun razumljivosti. K tome, u uređivanju i oblikovanju teksta učinjene su mnoge inovacije kako bi bio pregledniji i lakše čitljiv. Kako bi se čitatelju izašlo ususret, naši su stručnjaci sastavili kratke uvode prije svake knjige – za Stari zavjet, koji se nažalost manje čita i slabije poznaje, više nagovore na čitanje s kratkim upućivanjem u sadržaj, a za Novi zavjet, koji se u nas više i bolje razumije, uvodi su ponešto ambiciozniji, kako bi se i u tom pogledu unaprijedila biblijska kultura.
S tehničke strane, prijevod je također zahtijevan posao.
„Prevoditelji su tekst predavali u nekom tekst formatu poput Worda i slično, nakon toga taj tekst je tehnički urednik Filip Vacek prebacio u Paratext. Paratext je nekomercijalna aplikacija, koju je napravilo Ujedinjeno biblijsko društvo, čija smo članica, i koja služi za prevođenje Biblije i koriste je prevoditelji širom svijeta. Ondje se tekst kodira tako da se razlikuje poezija od proze, matematički se pregledava jesu li svi redci unutra, razlikuje naslove i podnaslove, upućivanja iz knjige u knjigu, reference i komentare. Nakon toga radi se eksport u tekst format, kako bi se tekst mogao isprintati i dati nekome te postoji sprega s Indesignom u kojemu je rađen prijelom Biblije. Nakon kodiranog i tehnički uređenog teksta, tekst je proslijeđen na lekturu i stilističku te egzegetsku obradu. Dakle, nakon svih zahvata tekst je još jednom pregledao bibličar. Sve hebrejske knjige pregledao je pokojni fra Božo Luić, a prof. Mato Zovkić pregledao je sve grčke egzegetske knjige, usporedivši ih s izvornikom. Posije toga uslijedio je prijelom, a korekture su rađene dvaput i nakon toga sve je bilo spremno za tisak. Bio je to proces od gotovo 22 godine“, priča tajnik Hrvatskog biblijskog društva, dodajući da biblijske tekstove danas prevode timovi stručnjaka, a ne kao što se to nekad radilo da bi jedan čovjek pet ili deset godina sam prevodio Sveto pismo.
„Ideja je bila da to bude nacionalni projekt, da uključuje bibličare iz svih krajeva Hrvatske i BiH tj. hrvatskog govornog područja, ali i da budu različitih generacija. Dvojica su preminuli, fra Božo Lujić i Davorin Peterlin, a neki su u poodmakloj dobi poput prof. Mate Zovkića ili fra Ivana Dugandžića. Iz svih su krajeva jer smo željeli da to doista bude u punini hrvatska Biblija, tj. ni zagrebačka, ni sarajevska, slavonska ili dalmatinska. A za različite generacije odlučili smo se zbog toga jer je to bio veliki posao za njih te će ga za koje desetljeće moći revidirati ili ići u novi prijevod i neće se uvijek trebati ići ispočetka. Imali smo više seminara, pogotovo ispočetka, gdje su konzultanti birali prevoditelje. Neki su otpali jer nisu dovoljno znali hebrejski ili grčki, a neki jer nisu dobro vladali hrvatskim jezikom. Gledali smo da to budu vrsni bibličari koji suvereno vladaju hebrejskim, aramejskim ili grčkim jezikom“, priča Damir Lipovšek, navodeći kako je u cijelom procesu održan i niz seminara, na kojima su se filtrirali prevoditelji i brusio njihov tim.
„Grančice na naslovnici su u formi karte Hrvatske i broj grančica odgovara broju prevoditelja. Bio je cilj da se vidi da su iz svih krajeva“, tumači nam simboliku naslovnice tajnik Hrvatskog biblijskog društva, navodeći kako su troškovi pokrivani donacijama iz inozemstva, a cijeli projekt dosegao je gotovo milijun eura, što bi teško izdvojila i neka veća nakladnička kuća.
„Cijena je 39 eura, a tiraža za početak 8.000 primjeraka. Nismo išli na neku mega nakladu, jer ako netko pronađe neku manju grešku, možemo je ispraviti i bit ćemo mu zahvalni ako nam javi. Darovat ćemo mu Bibliju kad je otisnemo s ispravkom“, kaže Lipovšek.
„Zašto je potreban novi prijevod Biblije, zar nije ona uvijek jedna te ista?“, pitamo ga.
„Ona je jedna te ista, ali pronađeni su novi kodeksi i sama biblijska znanost se mijenja i napreduje u smislu istraživanja teksta i arheoloških istraživanja. Jezik se najbrže mijenja u sklopu toga. Jezik kojim mi govorimo nije onaj jezik kojim govore naši roditelji, a kamo li naše bake i djedovi. Mi smo ga nazvali hrvatski standardni jezik, jer nije ni slavonski, ni zagorski, ni dalmatinski, nego jezik koji se koristi u knjigama i literaturi, književnosti, kad se pišu zakoni… Nije rađeno da bi se obezvrijedio nečiji prijašnji trud, nego to naprosto rade svi narodi, a veliki narodi to si češće mogu priuštiti i revidirati biblijske tekstove. Popravlja se, ne samo zbog grešaka, nego su uvrštavaju nove spoznaje iz teološke znanosti“, kaže Lipovšek, a na kritike da Biblija ne trpi „običan“ jezik, nego da joj pripada neki uzvišeniji i svečaniji, odgovara da na stadardnom jeziku danas književnici pišu romane i pjesme, pa po tome nimalo nije „neuzvišen“.
„Ovo je jezik bez arhaizama, aorista i pluskvamperfekta. Nitko ne govori „dođoh kod vas“ ili „iđah nekamo“. Ili neka „uniđe kralj slave“. Nije jagnje Božje, nego janje Božje, itd.“, kaže tajnik Hrvatskog biblijskog društva.
Inače, zna se da je prevođenje Biblije vrlo težak i odgovoran zadatak jer se vjeruje da sadrži Božju riječ. U njezinu prevođenju tisućljetno iskustvo pokazalo je da se može upasti u dvije krajnosti: jedna je kad se prevodi doslovno, riječ za riječ, što se pokazalo nerazumljivim za čitanje, a druga je kad se Sveto pismo prepričava, što uvijek izaziva napast dodatnog tumačenja. Novi prijevod hrvatske Biblije, kao i većina kvalitetnih prijevoda danas, ide srednjim putem – prevodi tekst onako kako je napisan, a od doslovnosti odstupa samo u onim dijelovima koji bi inače bili nerazumljivi.
Cilj je prijevoda, navodi izdavač, da svaki redak bude za sebe preveden potpuno i točno, s tim da se rečenice nastoje oblikovati u duhu suvremenog hrvatskog standardnog jezika – pri čemu se osobito misli na to da bi korištenje rijetkih i nepoznatih riječi, neobičnih jezičnih konstrukcija i zastarjelih glagolskih vremena otežalo komunikaciju s čitateljima. Također, biblijski tekst je opremljen podnožnom bilješkom, kada se spominju neki manje poznati specifični biblijski termini, onodobne mjere i utezi ili ako je pak hrvatska riječ, zato što pripada agrarnoj kulturi, već teže razumljiva. Čitatelji će primijetiti i to da se u ovom prijevodu ne spominje Božje ime, nego da umjesto njega piše Gospodin. Naime, takva je stoljetna praksa prijevoda, a proširena je i u suvremenosti. Proizašla je iz toga što biblijski čovjek iz poštovanja nije čitao Božje ime, napisano tetragramom JHWH, nego ga je zamjenjivao riječju Adonaj. Osim što izbjegavanje izgovaranja Božjeg imena zahtijeva poštovanje, postoji i praktični problem u tome da zbog takvog milenijskog postupanja mi danas ne znamo točno kako se JHWH čitalo.
I na kraju, jedna zanimljivost koju otkriva mons. Tomo Vukšić, vrhbosanski nadbiskup, koji je uz mons. Dražena Kutlešu također napisao proslov Bibliji. Naime, zagrebački nadbiskup i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije Dražen Kutleša uočio je u popisu prevoditelja i nekoliko imena protestantskih bibličara u Hrvatskoj.
„To je u skladu sa smjernicama Drugoga vatikanskog sabora koji traži da novi prijevodi Biblije budu priređivani na temelju izvornih jezika te predlaže da katolički prevoditelji pri tome surađuju s nekatoličkim bibličarima, kako navodi Dogmatska konstitucija II. vatikanskog sabora o božanskoj Objavi Dei Verbum“, piše mons. Vukšić, dodajući kako čestitam pokretaču i sudionicima projekta što su ustrajali u preuzetoj zadaći.
„Radujem se što su u svemu sudjelovali bibličari i drugi stručnjaci iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske, i što će nas novi prijevod Biblije na suvremeni hrvatski jezik čvršće vezati u vjerničko i hrvatsko zajedništvo“, piše vrhbosanski nadbiskup.
Svečano predstavljanje novog prijevoda Biblije na hrvatski jezik bit će 12. prosinca u Hrvatskom narodnom kazalištu. Uz nakladnika Hrvatsko biblijsko društvo, sunakladnici su Verbum i Naša ognjišta. Urednici su Božo Lujić (knjige na hebrejskom i aramejskom) i Mato Zovkić (knjige na grčkom), a prevoditelji Danijel Berković, Niko Bilić, Mario Cifrak, Ivan Dugandžić, Mladen Horvat, Anđela Jeličić, Stipe Jurić, Stipo Kljajić, Goran Kühner, Božo Lujić, Angelo Maly, Vinko Mamić, Dragutin Matak, Davorin Peterlin, Domagoj Runje, Ivan Šporčić, Darko Tepert, Darko Tomašević, Dubravko Turalija, Bruna Velčić, Marinko Vidović, Karlo Višaticki i Mato Zovkić. Redaktor za hebrejski je Kotel Dadon, a hrvatska stilizacija napravili su Marko Alerić i Boris Beck, dok su lekturu i korekturu radili Karlo Lenart i Miroslav Vukmanić. Prijelom i grafički dizajn u rukama je Filipa Vaceka.
