Božja providnost danas me kao svećenika povela u karlovački zatvor. Dvanaest je u Svetom Pismu jedan od savršenih brojeva, broj punine, što se očituje u izboru Isusovih apostola ili puno ranije u plemenima Izraelovim, od kojih nastaje Božji narod. Dvanaest je i plodova Duha Svetoga, koje ne možemo naći u ovome svijetu u ljudima ili ih dobiti nekom svojom zaslugom. Oni su čisti Božji dar.
Tako sam od Boga koji je sama ljubav na dar primio milost da se u sakramentu pomirenja susretnem s dvanaest Isusovih malenih, ovčica koje su načas odlutale od Isusove obitelji – Crkve, od vlastitih obitelji, a i od samih sebe. Krist me poveo za ruku da bi po daru oproštenja vratio ove svoje miljenike u zagrljaj Očevog milosrđa. Kakve li milosti za mene, nedostojnog slugu Božjega!
A nakon toga vrhunac – zajedno slavimo svetu misu u zatvorskim prostorijama, s nama je i upravitelj zatvora. U trenutcima kada živi Isus dolazi po euharistijskim darovima među nas da nam se daruje, da nam pokaže kako nas ljubi, čudesan prizor: ovi dobri ljudi, toliko potrebni Boga u svome životu, kleče pred Njime! O, kakve li škole poniznosti za mene, da i moje srce od kamena bude srce koje iznad svega ljubi Boga a onda i bližnjega svoga.
Dragi prijatelji, meni je danas Božić, Isus mi je došao u zatvoru! Želim i vama da ga potražite u patnicima, usamljenima, odbačenima.
Sretan vam i blagoslovljen Božić!
Izvor: Siniša Pucić Facebook
