Božić je vrijeme koje nas poziva da usporimo. Vrijeme u kojem Crkva ne traži da idemo dalje, nego da zastanemo — pred jaslama, pred tišinom, pred otajstvom Boga koji dolazi kao Dijete. U toj tišini ne govori buka svijeta, nego srce. Upravo toj tišini posvećena je nova božićna emisija Christian Rock / Oni rokaju za Gospodina, pod naslovom „Na pragu Betlehema – vjera, rock i tišina srca“.
Bog koji dolazi u krhkost
Evanđelje blagdana Svete Obitelji ne donosi romantičnu sliku, nego životnu stvarnost. Bog koji se rodio mora bježati. Dijete koje je Spasitelj svijeta postaje ugroženo. Obitelj se nalazi na putu, bez sigurnosti i jamstava. Time nam Sveto pismo poručuje da Bog ne ulazi u svijet kroz savršene okolnosti, nego kroz lomljivost ljudskog života. Božić zato nije bajka. On je susret s Bogom koji dolazi u tamu, strah i nesigurnost. Ne da sve ukloni, nego da bude s nama. Da dijeli našu sudbinu.
Blagost koja čuva život
Prvo čitanje iz Knjige Sirahove podsjeća na zapovijed koja danas zvuči posebno zahtjevno: poštovanje roditelja, osobito u njihovoj starosti. No ta riječ ne govori o slijepoj poslušnosti, nego o zrelosti srca – „ako mu razum klone, budi blag s njime.“
U vremenu koje veliča brzinu, učinkovitost i mladost, biblijska riječ vraća pogled na ono tiho i krhko. Ne govori o sustavima i zakonima, nego o odnosu. O blizini. O strpljenju. O blagosti. Jer problem našega vremena nije samo starost, nego samoća. Nije slabost, nego zaborav. – A Božić nas podsjeća da se život ne mjeri produktivnošću, nego odnosima. Ne trajanjem, nego dubinom.
Glazba koja zna šutjeti
U tom duhu oblikovana je i glazbena okosnica emisije. Posebno mjesto zauzima božićni album A Lovemongers Christmas grupe Heart, odnosno sestara Ann i Nancy Wilson. Riječ je o albumu koji ne traži pažnju, nego stvara prostor. Nema u njemu potrebe za efektima, dokazivanjem ili ironijom. To je glazba zrelih ljudi, glazba koja zna stati i slušati. Glazba koja poštuje otajstvo.
U svijetu u kojem se Božić često svodi na dekor i buku, ovaj album ostaje blizu izvora — tišini, jednostavnosti i poštovanju svetoga. Zato u ovoj emisiji ne zvuči kao ukras, nego kao molitva.
„Rodio se Bog“ – pjesma koja ne viče, nego svjedoči
Posebno mjesto u emisiji zauzima pjesma „Rodio se Bog“ autora Srećka Bekavca. To nije pjesma koja želi impresionirati, nego dotaknuti. Ne traži pažnju, nego povjerenje. Ona ne govori o Božiću kao običaju, nego kao događaju koji traži odgovor. Podsjeća da Božić nije samo slavlje, nego poziv — da ono što ispovijedamo riječima živimo djelima.
U toj pjesmi ima mjesta za umorne, za ranjene, za one koji su sami, za one koji nose teret. Ona govori da Bog dolazi upravo takvima. Ne kad smo spremni, nego dok smo slabi. Ne kad smo uređeni, nego kad smo stvarni.
Bog nije „naš“ – mi smo njegovi
U završnici emisije otvara se i jedno važno pitanje našega vremena: govor o „mom“ i „tvom“ Bogu. Kršćanska vjera ne poznaje privatne verzije Boga. Ne postoji Bog po mjeri naših stavova, ideologija ili osjećaja. Bog se objavio. On nije proizvod našeg mišljenja, nego dar koji nas nadilazi. U Isusu Kristu pokazuje lice Boga koji ne traži da ga posjedujemo, nego da mu pripadamo. Zato Božić nije ideja, nego susret. Ne teorija, nego dar. Ne projekt, nego milost.
Na pragu nove godine
Na kraju ove božićne emisije ostaje jednostavna, ali snažna želja: da u novu godinu ne uđemo s „nekim svojim bogom“, nego s Bogom koji se rodio u Betlehemu — tihim, bliskim, vjernim. Neka nam podari mir. Neka nas sačuva od oholosti i zatvorenosti. Neka nam dade blagost srca i jasnoću vjere. I neka naš život postane mjesto u kojem se Bog može nastaniti.
Slušajte uživo u ponedjeljak, 29. prosinca 2025. u 22:30, na Hrvatskom katoličkom radiju. Snimka emisije bit će dostupna dan poslije na www.pateranto.com
