Autor: Darko Pavičić
Ovo nije emisija o slavnom imenu zbog znatiželje. Ovo je emisija razlučivanja: o tome kako se čovjek izgubi kad ga ponese „svjetlo“ bez istine – i kako se vraća kad se susretne s Kristom.
Posljednji je dan devetnice blaženom kardinalu Alojziju Stepincu, uoči njegova spomendana 10. veljače.
Župnik župe sv. Mihaela Arhanđela iz zagrebačke Dubrave, koju vode franjevci kapucini, reagirao je na zahtjeve vjernika o želji da interveniraju u već upisane misne nakane. Njegovo objašnjenje sa župnih Facebook stranica prenosimo u cijelosti.
Vozač kardinala Stepinca, Stjepan Kranjčec, svojedoči o noći preminuća bl. Stepinca, iskopanom grobu u crkvi u Krašiću, obdukciji i bijelim rukavicama koje je stavljao na Stepinčeve ruke te kako je nastala poznata Stepinčeva posmrtna maska.
Kad nam je teško, kad nas Bog iskušava, kad dopušta da nas snađu razne nevolje, bolesti i neprilike, a da mi sami nismo ništa tome skrivili, budimo tada sretni i zahvalni Bogu koji nas tako sprema za nešto veliko i veličanstveno lijepo.
Pravilo je da ni sol ni ocat ne smiju prevladati u okusu jela. Sve salate koje začinjavamo trebaju prije konzumiranja odstajati 20-30 minuta, kako bi začini „temperirali“ (ublažili) sokove u salati.
“Vrata crkve ostala su otvorena i uskoro se molitva krunice s trga prelila i unutar katedrale. Vjernici pred Presvetim u crkvi molili su u zajedništvu s moliteljima ispred crkve”, piše novinar Dijaloga.hr, čiji tekst prenosimo u cijelosti.
Zahvalite Joj za osjećaj poštenoga građanskog poretka, koji se temelji na zakonu Božjem, a kojeg nisu kadri zamijeniti nikakvi sistemi koji ne računaju na Boga, zvali se oni rasistički ili se pokrivali crvenom boljševičkom krpom.
Pretplatite se na naš newsletter
Na današnji dan, 7. veljače 1945., dogodio se veliki zločin nad hercegovačkim fratrima, koji detaljno opisuje portal Medjugorje-info.com, čiji tekst prenosimo u cijelosti.
Ova je knjiga istinita. Ona govori o iskustvu ljudi koji nikad ne umiru i zato je uvijek suvremena. To je živa riječ o ljudima koji su spaljeni da se tako zatre spomen na njih. Taj plamen privlači sve nas. Ta žrtva govori i oduševljava čovjeka. To su ljudi koji su dali svoj život za svoju vjeru i svoj hrvatski narod.
Crkva koja se zatvara nije samo sociološki problem, nego teološki krik: čovjek je povjerovao da može živjeti bez Izvora. A bez Izvora nema ni slobode savjesti, ni kulture, ni dostojanstva.
U rano jutro, u 7 sati, na misi koju nadbiskup svakoga dana slavi u katedrali okupilo se puno ljudi, novinara i kamera. Katedralu su uglavnom ispunili molitelji krunice i njihove obitelji koji svake prve subote u mjesecu mole ispred riječke katedrale. Na ovu su misu najavili dolazak, i na nju došli, i oni koji inače pored molitelja prosvjeduju protiv molitve na trgovima, navodi Tiskovni ured Riječke nadbiskupije, čiju objavu prenosimo u cijelosti.
Teško je reći što je opasnije, tražiti psihoterapeuta ili duhovnika u ChatGPTu. Oni koji mu pristupe u potrazi za smislom ili „duhovnim vodstvom“, nerijetko završe u alternativnim stvarnostima. Stroj je mnoge uvjerio da su na božanskoj misiji, pa su spremni ostaviti svoju obitelj sad kad su najednom „postali nekompatibilni sa smrtnicima“. Druge je sustav uvjerio da je bog sam, čista prisutnost koja budi duše.
Prava bračna vjernost postala je nešto neobično za naše doba, a komunistima postala je čak ruglo. Ideal je postala potpuna razvratnost tako, te se ljudi kao razumna bića ne ravnaju više zakonom Božjim nego žive kao konj i mazga koji nemaju razuma!
“Odluku matičara da odbije upis djeteta s neistinitim podacima o porijeklu tj. o biološkim roditeljima, Ustavni sud osporio je pozivanjem na djetetovo pravo na identitet. Možemo se doista pitati o kakvome identitetu govorimo kad je temeljno ljudsko dostojanstvo pogaženo svođenjem djeteta na proizvod po narudžbi, a žene na utrobu na iznajmljivanje”, rekao je zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša u svojem govoru na Molitvenom doručku Sisačke biskupije, koji prenosimo u cijelosti.
Hrvatski biskupi dali su pozitivno mišljenje za pokretanje postupka beatifikacije i kanonizacije vlč. Martina Bubnja te još 15 svećenika i pet vjernika laika, koji su u teškim povijesnim okolnostima podnijeli mučeništvo kao svjedoci vjere i žrtve komunističkog režima.
Treba li dati drugima u obitelji primjer, kako treba moliti, kako treba polaziti k stolu Gospodnjem, kako treba živjeti kršćanskim životom, tad u prvom redu vi, muževi, treba da prednjačite i budete svjetlo drugima.
Naša narodna poslovica veli, da dobra žena drži tri ugla kuće. Ako je tako, je li onda čudo, da Sveto Pismo traga za njom kao za dragim biserom kad pita: „Jaku ženu tko će naći? Jer vrijedi više nego biser.“ Ako ju je bilo još mnogo teže naći prije, nema sumnje da ju je još…
Lucija je bila slijepa, ali je vidjela ono što mnogi ne vide: da život nije posjed nego dar, da radost ne ovisi o zdravlju, da ljubav nije teorija nego djelo, da Bog ne uklanja uvijek križ, ali daje smisao križu.
Kako izgleda mehanizam aktiviranja borbe u župama protiv ultrakonzervativizma predsjednik SDP-a nije detaljizirao.
Praksa misnih nakana za “pokojne do 15. koljena” nema uporišta u nauku Crkve, piše na svojem Facebook profilu don Marin Batur, kancelar Zadarske nadbikupije, čiju objavu prenosimo u cijelosti.
U starini su ti lijepi običaji krijepili i držali obitelji naših pređa u zdravlju i blagostanju, pa se tako nadamo da će naše nastojanje u tom pravcu uroditi istim plodovima.
Dok se grad i država prepiru, a moćnici nadvikuju, kršćanin ima zadaću čuvati slobodu srca i hrabrost riječi. Učiti vjerovati znači gledati stvarnost otvorenih očiju, ali ne izgubiti nadu. Znači ostati vjeran istini kad je neisplativa, savjesti kad je nepopularna, čovjeku kad je sustav glasniji od njega.
Na blagdan sv. Blaža u crkvama blagoslivlja se grlo. Time se zaziva Božja zaštita i oslobođenje od bolesti grla i svakog drugog zla po zagovoru ovoga sveca i mučenika s početka IV. stoljeća.
Možda je najveće pitanje našega vremena ovo: znamo li još zatvarati vrata? Znamo li čuvati ono što nam je povjereno? Znamo li živjeti kao da ono što imamo nije „ničije“, nego dar? Jer ako vrata ostanu otvorena – hladnoća neće pitati smije li ući.
Nikad, dakle, ne možemo dovoljno naglasiti, da bi sva vaša sloboda bila pusta fikcija, koja nosi u sebi klicu smrti, ako sav vaš javni i privatni život ne bi bio prožet duhom Evanđelja i ako naše kršćanstvo ne bi bilo čitavo i potpuno. Vi ste, govori apostol, „slobodni, ali ne da biste imali slobodu kao…
Na fotografijama Jamesa Hetfielda vidimo i njegovu tetovažu s likom Isusa Krista. Ne uzimamo je kao ukras, niti kao dokaz pobožnosti, nego kao znak da čovjekova nutrina često ostavlja trag i na koži: ponekad kao sjećanje, ponekad kao zavjet, ponekad kao vapaj.
Svijeća kao žrtva i svijeća za pokojnike ima vrlo dugu povijest pa čak i prije kršćansku. Tek na početku prvog stoljeća počelo se svijeću stavljati na oltar. I tu je ostala, iako još vrlo rijetko služi da dade svjetlo.
Ususret Stepinčevu zajedno molimo devetnicu blaženom kardinalu Alojziju Stepincu.
„Tko ima bolove u srcu ili slezeni ili u slabinama, neka skuha peršin u vinu, uz dodatak (vinskog) octa i dosta meda te procijedi preko krpe (filtra). Tako pripremljeno vino za srce neka često pije, pa će ozdraviti.“