Misli sv. pape Ivana Pavla II. za svaki dan – 15. studenoga

Svjedočiti neprocjenjivu vrijednost bračne nerazrješivosti i vjernosti jedna je od najdragocjenijih i najžurnijih zadaća kršćanskih bračnih parova našega vremena. Čovjeku se istina od početka postavlja u pitanjima: Ima li život smisla? Kamo on smjera? Na prvi pogled, osobno bi se postojanje moglo pokazati kao iz temelja lišeno smisla (…). Tome treba dodati da je prva,…

Autor: Darko Pavičić
event 20.12.2024.

Svjedočiti neprocjenjivu vrijednost bračne nerazrješivosti i vjernosti jedna je od najdragocjenijih i najžurnijih zadaća kršćanskih bračnih parova našega vremena.

Čovjeku se istina od početka postavlja u pitanjima: Ima li život smisla? Kamo on smjera? Na prvi pogled, osobno bi se postojanje moglo pokazati kao iz temelja lišeno smisla (…). Tome treba dodati da je prva, apsolutno sigurna istina našeg postajanja, osim one što već živimo, neizbježnost smrti. Imajući pred sobom tu zapanjujuću činjenicu, trebamo joj potražiti iscrpan odgovor. Svatko želi – dapače mora – spoznati istinu o vlastitom kraju. Svatko želi znati je li smrt definitivni kraj postojanja ili postoji nešto drugo što je nadilazi; može li polagati nadu daljnji život ili ne. Nije bez značenja to da je filozofijska misao od Sokratove smrti primila odlučno usmjerenje koje ju je obilježavalo kroz više od dva tisućljeća. I nije slučaju da si filozofi, zbog činjenice smrti, uvijek iznova postavljaju ovo pitanje, zajedno s pitanjem života i besmrtnosti. (FR 26)

+ Sveta nazaretska obitelji, daj da se svi mi, razmatrajući te nasljedujući ustrajnu molitvu, velikodušnu poslušnost, dostojanstveno siromaštvo i djevičansku čistoću življenu u tebi, otvorimo vršenju volje Božje.

Iz knjige „Misli sv. pape Ivana Pavla II. za svaki dan u godini“

Pročitaj više

Na početku magija može dati osjećaj nade i privremene sigurnosti, ali s vremenom počinje stvarati strah, ovisnost i zatvoren krug iz kojeg je sve teže izaći. Čovjek više ne traži Boga, nego rješenje, a rješenja koja ne dolaze od Boga ne mogu donijeti mir koji traje.

Često se događa u ispovijedi da se krađa ispovijedi i po nekoliko puta, ali se tuđe ne vraća niti nadoknađuje šteta. Sve što nije naše, treba vratiti pa i najmanja sitnica, čak i ona mala ukradena čokoladica. Bez želje i volje da se vrati tuđe, nema ispovijedi. Tada ispovijed bude samo formalno odrađeno, ali nema oproštenja.

Pitamo se čije je milosrđe i odgovor je – Božje. A ne kakvo je milosrđe – “božansko“. Kao što se služimo sintagmom Božja riječ (Riječ Božja) – u značenju – Bog, tako je potrebno služiti se sintagmom Božje milosrđe, jer također označava Boga.