U tvojoj prisutnosti – 4. prosinca

Moje misli nisu vaše misli i puti moji nisu vaši puti. Kao što je nebo visoko iznad zemlje, tako su moje misli i moji puti visoko iznad vaših. Sjeti se tko sam ja dok provodiš vrijeme sa mnom. Budi oduševljen čudesnom mogućnošću da možeš osobno razgovarati s Kraljem svemira – u bilo koje vrijeme i na bilo…

Autor: Vjerujem.hr
event 20.12.2024.
Photo: Pixabay

Moje misli nisu vaše misli i puti moji nisu vaši puti. Kao što je nebo visoko iznad zemlje, tako su moje misli i moji puti visoko iznad vaših. Sjeti se tko sam ja dok provodiš vrijeme sa mnom. Budi oduševljen čudesnom mogućnošću da možeš osobno razgovarati s Kraljem svemira – u bilo koje vrijeme i na bilo kojem mjestu. Nikad nemoj tu čudesnu mogućnost shvaćati kao nešto što ti pripada samo po sebi!

Iako sam neograničeno viši i veći od tebe, poučavam te da misliš moje misli. Kad provodiš vrijeme u mojoj prisutnosti, u tvom se umu postupno oblikuju moje misli. Tim procesom upravlja moj Duh. Ponekad te podsjeća na biblijske stihove; ponekad te osposobljava da me čuješ kako „govorim” izravno tebi. Ti te razgovori jačaju i pripremaju te za ono s čime ćeš se suočiti na svome životnome putu. Odvoji vrijeme kako bi slušao moj glas. Kad mi žrtvuješ svoje dragocjeno vrijeme, blagoslivljam te i više nego što se usuđuješ tražiti.

(Izaija 55,8-9; Kološanima 4,2; Psalam 116,17)

Pročitaj više

Najveći igrači nisu oni koji nikada ne izlaze iz igre. Najveći su oni koji znaju kada treba dodati loptu, kada treba ohrabriti mlađega, kada se iskreno obradovati tuđem uspjehu i kada, bez gorčine, sjesti na klupu, znajući da momčad nije tu radi njih, nego da su oni tu radi momčadi.

Postoji knjižnica koju nije sagradio nijedan čovjek. Ona nema zidova ni polica, ali u njoj nije izgubljena nijedna riječ izgovorena iz ljubavi. To je Božje pamćenje. Ondje ostaje zapisano sve ono što je bilo dostojno vječnosti.

Trebam dopustiti da mi pričest sve više otvara oči za drugoga, a ne da mi sve više zatvara oči za drugoga, da me izolira od drugih, da me uvodi u neki moj svijet u kojemu se onda događa nerijetko i paradoks, da onda gledam iz neke osuđivačke perspektive one koji možda ne čine onako kako ja činim.