DON DANTE & PONOĆNA PROPOVIJED: ​Danas smo nažalost pobrkali lončiće – caru dajemo Božje, a Bogu ono što ostane i ako uopće ostane

Svaki dan plaćamo neke poreze. I pritom ne mislim samo na one koje nam država uredno skida s računa. Plaćamo porez tuđim očekivanjima, porez lažnim autoritetima, porez strahu i porez užurbanosti. Trčimo od jutra do mraka kako bismo podmirili sve te nevidljive “careve” našeg vremena koji neprestano traže svoje.
​I onda u to naše svakodnevno iscrpljivanje upadaju farizeji iz današnjeg evanđelja. Dolaze s proračunatim trikom, pokazuju Isusu novčić i pitaju ga treba li plaćati porez. Žele ga stjerati u kut. Ali Isus, s onom svojom genijalnom mirnoćom koja razoružava svaki ljudski cinizam, ne upada u njihovu zamku. On uzima taj komad metala, gleda ga i pita: “Čija je ovo slika i natpis?”
​Careva. ​”Podajte dakle carevo caru, a Božje Bogu.”
​Tu rečenicu smo čuli tisuću puta, toliko da nam je postala klišej. Ali u njoj se zapravo krije najdublja istina o našem identitetu. Isus im poručuje: “Vratite tom caru taj njegov komad metala. To ionako pripada njemu. Ali, čekaj malo… čija je slika na tebi?”
​Na prvim stranicama Knjige postanka jasno piše da smo stvoreni na Božju sliku. Njegov je pečat utisnut u našu nutrinu. Mi smo, slikovito rečeno, Božji “novčić”. A to znači da onom “caru” – svijetu, poslodavcu, prolaznim brigama – možemo i moramo dati svoje vrijeme, svoj rad, platiti svoje račune. Ali mu nikada, ni pod koju cijenu, ne smijemo dati svoju dušu. Svoj mir. Svoju savjest.
​Danas smo, nažalost, pobrkali lončiće. Caru dajemo Božje, a Bogu ono što ostane – ako uopće ostane. Bogu dajemo sitniš svog vremena, mrvice svoje pažnje na kraju napornog dana, dok caru dajemo svoje zdravlje, svoje živce, svoje misli i svoje najdublje brige.
​Zato je ova nedjelja poziv na otrežnjenje. Daj caru njegove papire i kovanice. Neka mu ih. Ali sačuvaj sebe. Ti pripadaš Onome čiji je lik utisnut u tebe prije nego što je svijet uopće počeo. Kad večeras budeš svodio račune, u tišini, postavi sebi samo jedno pitanje: jesam li danas Bogu dao – Božje?
Zašto je bitno baš “danas”?! Zato što je vječnost sazdnana od mnoštva sada i mnogih danas!