U nizu žitarica koje je sv. Hildegarda opisivala važno mjesto zauzima i pšenica (lat. Triticum vulgare). No danas je uglavnom koristimo onako kako ne bi trebalo, odnosno konzumiramo ju bez najvrjednijeg dijela – njezine ovojnice. Drugim riječima, bijelo pšenično brašno kojemu je uklonjena ovojnica ne sadrži dovoljno hranjivih tvari za naš organizam. Dodatni problem nastaje zbog toga što se takvo brašno kuha (tjestenina, krupica), a idealno je pšenicu – i to integralnu – peći. Kuhana tjestenina od bijelog pšeničnog brašna dovodi do viška sluzi u organizmu, gojaznosti i upala, o čemu danas postoje znanstveni dokazi i literatura.
Dr. Strehlow u svojoj knjizi „Sv. Hildegarda i hrana kao lijek“ piše još i ovo: „Kako i Hildegarda ispravno napominje, ni bijelo pšenično brašno tip 405 ne treba koristiti ni za pečenje kruha ni kolača, jer dovodi do ozbiljna pomanjkanja vitamina i minerala. Industrijski bijeli kruh se povrh toga „obogaćuje“ vitaminima i mineralima te pekarskim aditivima iz kemijske industrije koji uzrokuju bolesti, kako se kruh ne bi trebao dugo mijesiti, kako bi se brže digao, bolje mirisao, bio dugotrajniji i slične besmislice.“
Nevjerojatno je da je na to što je Hildegarda u vezi pšenice, odnosno važnosti prehrane cjelovitom pšenicom navela u 12. stoljeću, tek krajem 19. stoljeća ukazao američki liječnik dr. Graham. Evo što Hildegarda piše u svom djelu Physica: „Pšenica je topla i puna koristi tako da joj ništa ne manjka. Kad se pravo brašno (iz cijeloga zrna) proizvede iz pšenice, tada je kruh napravljen iz tog brašna dobar i za zdrave i za bolesne. Opskrbljuje čovjeka pravim mesom i pravom krvlju. Ali tko odbaci mekinje iz tog brašna i zatim napravi kruh, taj kruh je nehranjiviji i slabiji nego ako bi bio napravljen iz pravog brašna jer zbog tih mekinja gubi podosta svoje snage te ima više sluzi nego pravo pšenično brašno. A tko bi čak skuhao pšenična zrna i jeo ih kao drugu hranu, neće u organizmu postići zdravu krv niti meso, samo jaku sluzavost, jer se kuhana pšenica jedva može podnijeti. Tako bolesnome uopće ne pomaže, dok bi zdrav čovjek mogao to pojedeno probaviti.“
Pšenica je dakle izvrsna hrana ako ju konzumiramo pečenu od cjelovitog brašna (kruh, peciva, pizza). Idealne su pritom starinske sorte kod kojih križanjem nije još i povećan udio bijelog brašna.
Pšenična zrna pak imaju vrlo korisnu primjenu kod križobolje, jer Hildegarda navodi: „Onaj koga bole leđa ili križa neka skuha zrna pšenice u vodi (jer voda više nego druga tekućina obuzdava neke veće bolesti) i tako topla stavi na mjesto gdje boli. Toplina pšenice otjerat će snage te bolesti.“
Kruh od cjelovitog pšeničnog brašna
1 kg cjelovitog pšeničnog brašno (svježe mljevenog!)
7 dcl hladne vode
10 g svježeg kvasca
15 g soli
1 žličica sjemenki komorača
1 žličica sjemenki kumina
3-4 žlice suncokretovih sjemenki
U zdjelu ulijete 350 ml hladne vode, umiješajte smrvljeni kvasac i dobro ga razmutite s vodom, dodajte 250 g integralnog pšeničnog brašna te sve zajedno dobro promiješajte. Pokrijte zdjelu i ostavite da se kvas diže na sobnoj temperaturi oko 45-60 minuta.
Nakon toga dodajte 350 ml vode, dobro promiješajte i umiješajte još 250 g brašna. Ponovno dobro pokrijte posudu i ostavite da se diže još 45-60 minuta.
Dodajte sol u tijesto koje sada snažno fermentira i promiješajte. Temeljito umijesite preostalih 500 g brašna, začine i sjemenke. Mijesite ovo tijesto nešto dulje dok se ne formira glatko, elastično tijesto. Ako se tijesto lijepi za ruke, navlažite ih vodom i nastavite mijesiti.
Na kraju ostavite da tijesto odstoji pokriveno još 20-ak minuta. Zatim ga prebacite u veliki kalup za kruh (ili u dva manja) i ostavite da se diže pokriveno na limu za pečenje oko 10 minuta.
Zagrijte pećnicu na 250°C. Stavite posudu s vrućom vodom na dno pećnice. Jako nakupljanje pare na početku pečenja korisno je za pravilno dizanje tijesta i da kruh porumeni. Pecite kruh 15-20 minuta na 250°C s parom, zatim 20-30 minuta na 200°C bez pare (uklonite posudu s vodom).
Kruh poslužite s maslacem u koji ste dodali svježeg vlasca i bosiljka te sa zelenom salatom.
Za dušu – Iz knjige Ozdravljenje tijela i duše
Prihvatiti sebe onakvima kakvi jesmo
Zelena životna svježina samospoznanja
„Lakše ćeš u mrkloj noći na crnom kamenu vidjeti crnoga kukca, prije nego uvidiš i jednu vlastitu pogrešku.“ Ova istočnjačka poslovica ukazuje na to kako nam teško pada vidjeti i priznati si vlastite pogreške.
Priznati vlastite pogreške i prihvatiti sebe
Svi mi trošimo vrlo mnogo duševne snage da bismo potisnuli ili prikrili svoje pogreške. Ali svako potiskivanje i nepoštenje naspram samih sebe je kao otrov koji potajno troši našu životnu snagu. Hildegarda tome suprotstavlja „zelenu životnu svježinu“ koja proizlazi iz spoznaje i prihvaćanja svojih dobrih i loših strana.
Ako se bez grča i iskreno ophodim prema samom sebi, moram priznati da sam zajedno sa svim ljudima nepostojan, slab i sklon grijehu. No upravo to danas niječu zastupnici takozvanog New agea i ezoterike: čovjeku se sugerira da on raspolaže beskonačnim božanskim snagama, samo ako nastoji proširiti svoju svijest te eventualno okultnim i magijskim praksama pokuša nadići granice svoje osobe. Cilj je moći sve postići i bez sukoba živjeti u skladu sa sobom i okolinom, sebe učiniti prohodnim za božanski, kozmički sve-duh kako bi tada sam postao božanski, sveznajući, premudar i savršeno dobar. Govori se o tome da se treba osloboditi Crkve koja čovjeka predstavlja kao grešnika: kao palo biće potrebito otkupljenja.
Kako god zamamno sve to i zvučalo, toliko sigurno čovjeka prije ili kasnije baca u očaj, jer postavlja prevelike zahtjeve na njegove mogućnosti. Mi tada ne bismo bili slika Božja, nego bismo imali mogućnost da sami postanemo božanski. Tu leži i izvorni grijeh anđela, u oholosti koja govori: “Hoću biti kao Bog.”
Hildegarda čuje Boga: „Mnogi se hoće sa mnom poigravati te mi se približiti bez truda razuma i razmišljanja … misleći da je njima sve moguće što hoće; ne žele shvatiti tko su i što su, ili što mogu izvesti, niti žele postati svjesni tko ih je stvorio i tko je njihov Bog. On bi trebao biti samo njihov kućni prijatelj koji ispunjava sve njihove želje. Za to ja ne poklanjam svoje darove.“
(Prof. Višnja Bartolović prevoditeljica je knjige “Hildegarda i hrana kao lijek” u nakladi “Verbuma” te svojim savjetima po načelima sv. Hildegarde pomaže ljudima u održavanju dobrog tjelesnog, mentalnog i duhovnog zdravlja.)
