Ponoć odavno nije samo vremenska odrednica, ona je stanje uma. To je prostor u kojem se nađu svi koji ne mogu spavati, koji bježe od tišine vlastite sobe jer tišina preglasno postavlja pitanja. Zato utočište tražimo u buci. U spektaklu, u svjetlima reflektora, pod svodovima prepunih dvorana.
Sinoć sam stajao točno na takvom mjestu – na pozornici Arene Zagreb, pred tisućama ljudi. Budimo iskreni, nitko od njih nije kupio kartu kako bi slušao svećenika. Ljudi su došli po zabavu, po bijeg od svakodnevice. Ali netko mora bdjeti i tamo kamo se bježi. Lako je propovijedati puna srca kada ste okruženi svojima, u sigurnosti poznatih zidova i pred licima koja vas razumiju. No, donijeti Božju riječ tamo gdje je nitko ne traži, gdje predstavljate neočekivani element u nečijoj noći – to zahtijeva onaj neukrotivi, nomadski duh Evanđelja koji podiže svoj šator usred svjetovne buke, nadilazeći ustaljena pravila.
Kad sam stao pred to mnoštvo s ogoljenom istinom, napetost je bila opipljiva. Neizvjesnost. Onaj trenutak kognitivnog nesklada kada se sruše očekivanja i nametne pitanje – što on radi ovdje?
Upravo je ta sekunda zatečenosti sveto tlo. To je trenutak kada padaju maske i jeftini klišeji. Evanđelje, naime, nije muzejski eksponat za staklene vitrine u koje ga tako često volimo pospremiti. Ono je sirovo, autentično i pripada mudrosti svakodnevnog života, trudu javnog djelovanja i grubosti naše stvarne egzistencije.
I tu, u toj neizvjesnosti, gdje ljudska logika uzmiče, događa se najveći šok – susret sa živim Bogom. Zaboravite statičnog suca na oblaku. Bog je eksplozija odnosa, nezaustavljiva dinamika Presvetog Trojstva. Otac koji se ne štedi, nego daje sve. Sin koji napušta sterilnu sigurnost neba i silazi izravno u našu nesavršenost, na naše svjetovne pozornice, kako bi razbio okvire u koje smo ga smjestili. I Duh Sveti – ona nevidljiva, prodorna snaga koja u jednoj sekundi iznenađenja može preobraziti srce i pretvoriti zbunjenost u gromoglasno prihvaćanje istine.
Onaj aplauz koji je na kraju odjeknuo Arenom nije bio upućen meni. Bio je to odjek ljudi koji duboko u sebi, ispod svih slojeva eskapizma i zabave, žeđaju za autentičnošću. Bog djeluje tamo gdje ga najmanje očekujemo. Zato, sljedeći put kad dočekate ponoć budni, bježeći od vlastitog nemira u buku svijeta, sjetite se – ne morate ostati zarobljeni u vlastitoj vitrini. Odnos vas već čeka.
