Budi svoj, ali u skladu s našim vrijednostima. Na to bi se moglo svesti sramotno objašnjenje kojim je G2 Esports objavio prekid suradnje s Lukom Perkovićem, poznatim kao Perkz. Tko je tek sada doznao da je treniranje igrača videoigara stvaran posao, usput je dobio priliku upoznati i njegove manje očite uvjete.
Hrvatski gamer ostao je bez mjesta glavnog trenera njihove momčadi u videoigri League of Legends nakon što je u dugoj objavi o svojoj karijeri i osobnim uvjerenjima napisao da pobačaj smatra ubojstvom, polazeći od uvjerenja da život nastaje začećem. „To je stav za koji ću umrijeti i koji nikada neću promijeniti”, napisao je.
Perković je, da približimo stvar svima kojima je taj svijet stran, trenirao petoricu mladića da u računalnoj igri što učinkovitije unište protivničku bazu. Ubijanje protivničkih likova pritom je dio posla. Pokazalo se da ljudi potpuno neosjetljivi na virtualno nasilje mogu istodobno biti preosjetljivi na riječ ubojstvo u stvarnom životu.
G2 se zadržao na tvrdnji da „neke od izjava” nisu u skladu s njihovim stavovima i vrijednostima, uz ispriku navijačima koje je Perkovićeva objava povrijedila. Koje su točno izjave prešle granicu, nisu objasnili.
Na svojim stranicama G2 obećava okruženje u kojem „autentičnost cvjeta”, a „razlike se slave”. Cijene različite perspektive svojih ljudi i žele da svatko ima glas. Pod „Naše vrijednosti” ponosno ističu da stoje iza onoga što jesu i stvari rade na svoj način. Perković je očito previše doslovno shvatio ponudu. Korporacija, naime, nije demokracija.
Vrijednosti određuje uprava, a zaposlenicima se zatim objasni da su zajedničke. Pravo glasa u kolektivnoj savjesti razmjerno je vlasničkom udjelu. Budući da bi ta savjest ipak trebala pridonijeti profitu, korisno je prije usvajanja provjeriti što ciljna skupina smatra dobrim. Marketing potom objavi u što kompanija oduvijek vjeruje, a ako se raspoloženje kupaca promijeni, uvjerenja se nerijetko osvježe zajedno s vizualnim identitetom.
Vidjeli smo već takve primjere. Bud Light surađivao je s transrodnom influencericom, pa se nakon bojkota prisjetio da mu je posao okupljati ljude uz pivo.
Pa i nakon Trumpove izborne pobjede Meta se odjednom klela u povratak slobode izražavanja i najavila da će u SAD-u vanjske provjeravatelje činjenica zamijeniti bilješkama korisnika.
Iako se vrijednosti mijenjaju kako tržišni vjetrovi pušu, trebale bi ipak imati neke veze s onime čime se tvrtka bavi. Shvatili bismo zašto je proizvođač veganskih pljeskavica raskinuo suradnju sa zaštitnim licem snimljenim kako zadovoljno glođe janjeće rebarce. Manje je jasno zašto bi katolički stav o pobačaju kompromitirao trenera virtualnih sportaša.
G2 se isto tako mogao samo ograditi od Perkovićeva stava, no odlučio je demonstrirati svoje „uvažavanje različitosti” prekidom suradnje. Miriše na tužbu.
Ista europska pravila koja zaposlenika štite od diskriminacije zbog spolne orijentacije štite ga i zbog vjere. Stav da korporacija nije demokracija mnoge je poslodavce doveo pred Europski sud za ljudska prava. Bilo je tu puno luđih slučajeva diskriminacije kršćana od Perkovićeva, sve redom ljudi koji su spremni tjerati svoje do kraja.
Tako je jedna stjuardesa pobijedila aviokompaniju koja joj je branila nositi križić oko vrata jer nije dio uniforme, no medicinska sestra s istim nakitom izgubila je spor. Prevagnuo je rizik, vjerovali ili ne, da bi križićem mogla životno ugroziti pacijente dok im previja otvorene rane. Razlog zabrane ipak je morao imati neke veze s poslom.
Njemačkom protivniku pobačaja Strasbourg je 2015. zaštitio pravo da dijeli letke u kojima je uspoređivao broj pobačenih sa žrtvama Auschwitza. Nije bilo sporno ni to što je javno osudio postupke liječnika, jer je u letku stajala napomena da ih zakon za pobačaj ne kažnjava. Nekoliko godina kasnije ista osoba na istom sudu gubi spor. Ovaj put jer su u objavama liječnici koji rade pobačaje prikazani kao ubojice. Razlika je, dakle, u očima suda između „smatram da radite zlo” i „optužujem vas da činite zločin”, osobito kada se u optužbu uplete i usporedba s nacističkim zločincima.
Ispod članaka o Perkoviću, koji javno svjedoči da je pobačaj za njega i zlo i zločin, nižu se komentari podrške. Mnogi od njih dolaze s profila s lažnim imenima.
Možda u njemu prepoznaju čovjeka kakav bi i sami htjeli biti, kad im takva hrabrost ne bi odnijela plaću ili zakomplicirala poslovne odnose. Ovako se čestita u rukavicama, pazeći da nigdje ne ostanu digitalni otisci. Sutra treba na posao.
Lako je razumjeti taj oprez, osobito kad od jedne plaće živi obitelj. Pogne se glava, nauči se jezik kompanije, a vlastita uvjerenja ostaju u četiri zida gdje nikoga ne provociraju. Utjehu traže u evanđelju, pozivajući se na razboritu šutnju. Ta i Krist je učenicima dopustio da pred progonom pobjegnu u drugi grad. Uostalom, ne može ni Petar baciti kamen prvi, triput Ga je zatajio da spasi živu glavu. Vjernost uglavnom ne zahtijeva da čovjek sam sebi crta metu na čelu. No vjernost kad-tad svakog od nas traži da stanemo čvrsto u obranu onoga što nam je sveto.
Vlastitim imenom, uz rizik da izgubimo mnogo toga što nam je do jučer bilo dragocjeno. „Odgoditi” vjernost do sljedeće prilike i sigurnijeg ugovora odgovor je sam po sebi. Možemo Krista gurati u zapozorje svojega života da sačuvamo sigurnost i svoje mjesto među ljudima, ali cijena je tu uvijek duša.
