Sama si je kriva. Da nije obukla tako kratku minicu, ne bi je silovali… Otprilike tako zvuči argument u osudi nasilja nad prosvjednicima protiv molitelja krunice na Trgu. Jer je s jedne strane osuđeno nasilje, ali se žrtvama nasilja poručuje da se „trebaju upitati je li to nešto što je doista molitva“ i „trebaju li s tim nastaviti (…) budući da izazivaju u društvu takve reakcije, a naše društvo je i tako jako podijeljeno. I znači sa tim svojim načinom kako mole, dodatno pridonose tom sukobu unutar društva“. Dakle, sami su si krivi.
To je izvrnuta logika. Izvrnute teze. Koje su i dovele do ovoga užarenoga stanja na Trgu, koji je postao epicentrom nakon što su se molitelji s kaptolskog trga zbog renoviranja katedrale spustili na glavni zagrebački trg. Ondje su ih prvo dočekali mediji, koji su najveći krivac za mržnju koja je eskalirala. Crkvi neskloni portali počeli su s izrugivanjem molitelja, nazvali ih klečavcima (što je jednom od njih čak preuzeo i javni servis HTV-a!) i izokrenuli i krivo interpretirali njihove molitvene nakane tvrdeći da se bore protiv ženskih sloboda i za mušku dominaciju. Sve to mobiliziralo je Crkvi nesklone udruge da krenu u napad i bučno ometanje molitelja, da bi prošle prve subote i fizički nasrnuli na njih. To je slijed događaja.
Druga teza tj. nelogičnost koja se ovih dana mogla čuti u javnosti je da katolici ne bi trebali pridonositi društvenim napetostima. No koriste li molitelji Trg bana Jelačića kao javnu površinu za širenje sukoba u društvu? Kako se vidi, oni kleče i mole. Na neke svoje nakane. Od kojih su neke i društveno angažirane, ali opet u molitvenim razmjerima, a ne nekim aktivističkim. Što znači da se kao vjernici ne žele prikloniti duhu vremena, baš kao što se duhu vremena nije htjela pokloniti i prikloniti Crkva u komunizmu, koja je, gledano očima ondašnjeg socijalističkog društva, također „pridonosila tenzijama“. I tako bila državni neprijatelj br. 1. Da nije, ne bi bilo ni današnje Hrvatske, a ni Katoličke crkve u Hrvatskoj u ovakvom obliku. Dobro se toga prisjetiti možda upravo sad pred Stepinčevo.
Tema molitelja na Trgu više nije tema bih li ja ili netko drugi osobno tako molio ili ne. Podigla se na razinu više. To je tema općih ljudskih tj. građanskih prava. Pa je u ovome trenutku svejedno tko moli – katolici, muslimani, pravoslavci, protestanti ili Židovi. Kad bi se na bilo koju denominaciju primijenio spomenuti pritisak koji je rezultirao nasiljem, svaki građanin ove zemlje pozvan je stati u obranu njihovih prava. No, kad se u javni prostor uvede „antilogika“ kao sustav promišljanja stvarnosti, onda cijela slika postaje iskrivljena i vrlo je lako nedovoljno informirane navesti na krivi zaključak.
I nije to jedini primjer. Jer je nedavno jedna emotivna priča o mladom invalidu koji želi postati katolički svećenik (a Crkva ga je navodno odbila zbog invalidnosti) također dio toga sklopa. Naime, radi se o studentu treće godine protestantske teologije, koji je čak i papi Franji uručio tu svoju želju, tužan što ga Crkva navodno ne želi zarediti za svećenika. Pritom se preskače cijeli logični niz, od toga da se rede kandidati koji su završili Katolički bogoslovni fakultet (bili u bogosloviji ili redovničkoj zajednici) do toga tko ga je iz Crkve odbio – njegov župnik, biskup ili neki drugi svećenik.
I na kraju, u ovaj se kontekst savršeno uklapa nedavna tv-rasprava o eutanaziji i pravu na život iz koje je svakome pametnome bilo jasno zašto Crkva brani pravo na život. I ostala prava. Tj. ne radi kompromise sa svijetom, koji u svakoj povijesnoj eri ima neku svoju logiku. Od kojih su se mnoge pokazale pogubnima.
