Imamo treće svlačenje: gol na goloj zemlji. To se događa na koncu života. Franjo više nije toliko mlad. Njegovo tijelo više nije snažno. Obilježen je bolešću, umorom, postovima, putovanjima, ranama. Slabo vidi, oči ga bole, više ne može hodati, ne može raditi, ne može propovijedati kao što je činio prije. I on traži da ga gola polože na golu zemlju.
Upravo tako kaže Toma Čelanski: gol na goloj zemlji. Nema postelje, nema vlasništva, nema odjeće. Ništa ne govori o tome tko je on i koji je njegov identitet. Čak i habit skida jer ne želi između sebe, gologa, i gole zemlje ništa; ništa što bi se ispriječilo između njega i Stvoritelja.
Čovjek je uzet od zemlje. Zemlja ga je nosila, hranila, po zemlji je hodao. Franjo ju je za života zvao sestrom i majkom, i sada joj se vraća (Post 2,7; Post 3,19; Ps 103,14; Prop 12,7). Kao što se gol rodio za ovaj život na zemlji, tako se hoće gol roditi za nebo (Job 1,21; Prop 5,14; 1 Tim 6,7).
Ali Franjo nema samo bolesno, umorno i nemoćno tijelo. On na sebi ima stigme. Na rukama, nogama i na desnom boku nosi znakove Kristove muke. Njegovo je tijelo obilježeno sličnošću s Raspetim.
To bi moglo privući poglede, moglo bi postati dokaz, znamenje, gotovo predstava svetosti. I Franjo čini nešto drugo. Dok gol leži na zemlji, a licem gleda u nebo, lijevom rukom zaklanja ranu na desnom boku da je braća ne bi vidjela. Tako to opisuje Toma Čelanski.
To je mala gesta, ali u sebi nosi njegovo shvaćanje tijela. Franjo je gol pred Stvoriteljem, ali ne izlaže se ljudskoj znatiželji. Pred Bogom više ništa ne zadržava, a pred ljudima želi sakriti tajnu svojih rana, jer stigme nisu ni odličje ni ukras ni dokaz koji bi trebao izazvati divljenje. Stigme su rane koje dolaze iz najdubljeg odnosa s Nevidljivim. Zato ih Franjo nastoji skriti. Ne želi od svega toga praviti predstavu. Kao da svojim tijelom kaže: „Pred Bogom nemam što skrivati, ali pred ljudima ne moram sve pokazivati.”
To je odgovor svijetu koji često autentičnost poistovjećuje s potpunim razotkrivanjem. Kao da smo iskreni samo i jedino ako javnosti pokažemo svaku emociju, svaku ranu, svaku tajnu. Ali ono što nije izloženo javnosti nije manje stvarno. Rana ne mora biti izložena da bi bila sveta. Najdublji znak nečijeg života ne pripada javnosti. Kao što bračna ložnica nije trg, tako ni odnos s Bogom nije spektakl.
Franjino tijelo na neki je način ispisano. Ali Franjo nije autor znakova na svojem tijelu. On nije sam urezao ili nacrtao stigme. Primio ih je. Suvremeni čovjek na svojem tijelu može pisati mnoštvo stvari i reći: „Ovo sam ja. Ovo predstavlja mene, mojega djeda ili moju baku, podsjeća me na neko moje iskustvo ili neki važni odnos. Ovo mi se dogodilo. Ovomu pripadam. To su znakovi onoga što mi je važno.”
Franjino tijelo kaže: „Na meni je zapisano komu pripadam”, ali on taj zapis skriva, zaklanja. Ne zato što ga se stidi, nego zato što pripadnost Kristu ne treba potvrdu publike. Križ je prisutan, ali nije izložen. Potpis postoji, ali nije stavljen na prodaju pogledima.
Franjo ne treba da ljudi vide znak kako bi znao da je znak uistinu istinit. To ne znači da njegove stigme treba suprotstaviti tetovažama suvremenog svijeta kao suprotnost svetoga i grešnoga. Ali nam pomaže razumjeti Franju. On od svojega tijela ne pravi projekt samopredstavljanja. Njegovo je tijelo mjesto primanja.
Tako nas stigme podsjećaju na uskrslog Krista. Uskrsli ne dolazi učenicima kao da se križ nije dogodio. Pokazuje im bok i ruke. Uskrsnuće ne briše rane, nego ih preobražava. Rane više nisu samo trag nasilja jer postaju znak ljubavi koja je prošla kroz nasilje i nije se pretvorila u mržnju (Iv 20,19-29; Lk 24,39-40; Iz 53,5; 1 Pt 2,24; Otk 5,6).
U trećem svlačenju događa se još jedan obrat. Na početku je Franjo tražio kako odgovoriti Bogu na njegov poziv. Onda mu je Gospodin dao braću. Dugo se brinuo za bratstvo, vodio ga, ispravljao, nosio poteškoće. Sada se bratstvo treba brinuti za njega. Tada ga braća uzimaju i nose u Porcijunkulu, polažu ga na zemlju.
Gvardijan mu donosi habit i kaže mu da mu ga posuđuje. Franjo se iz poslušnosti raduje, jer ni odjeća u kojoj će umrijeti nije njegova, nego je posuđena. Sve je primio. „Gospodin mi je dao braću” — to znači: dao mi je ljude za koje se moram brinuti, ali i ljude kojima ću jednoga dana morati dopustiti da se oni brinu za mene.
Bratstvo nije samo mogućnost da budemo korisni drugima. Ono je i poniznost da dopustimo drugome da se skrbi za nas: da nas opere, odjene, nahrani, ponese, položi na zemlju (usp. Iv 13,5-15; Mt 25,35-40; Fil 2,3-4). Nekima je lakše davati nego primati. Dok dajemo, imamo osjećaj da smo jaki i snažni. Raspolažemo svojim sposobnostima, vremenom i hranom; možemo pomagati.
Ali kad moramo primati, otkrivamo svoju ovisnost i nemoć. A mi smo zapravo od početka ovisna bića. Ušli smo u svijet kao nemoćna bića koja se ne mogu sama nahraniti, ni odjenuti, ni zaštititi; i tako na koncu odlazimo iz ovoga svijeta (usp. Job 1,21; Ps 139,13-16; 1 Tim 6,7). Samostalnost postoji između tih dvaju velikih stupova nemoći i primanja.
Franjo se na početku rodio u tuđe ruke, a na kraju se ponovno predaje rukama braće, zemlji i Bogu. Njegovo treće svlačenje nije samo umiranje; ono je i rođenje. Kao što se gol rodio za zemlju, sada se gol rađa za nebo (usp. Job 1,21; 2 Kor 5,1-8; Fil 1,21-23). Prvi put nije birao i nije mogao birati hoće li se roditi. Sada svjesno prima smrt. Zove je sestrom. Ne rađa sam sebe za nebo.
Heidegger je govorio o čovjeku kao biću koje živi prema smrti. Svijest o smrti pokazuje nam da naš život ima granice i da nitko ne može umrijeti umjesto nas. Franjo to prihvaća; to je ozbiljno. Ali ide dalje. Smrt nije samo njegova najvlastitija mogućnost. Ona je odnos, ona je sestra. To ne znači da je smrt bezbolna ili da braća ne bi trebala plakati.
Toma Čelanski izravno kaže da braća plaču i da imaju veliku sućut. Kršćanska nada nije pitanje neosjetljivosti. Vjera u uskrsnuće ne zaustavlja naše suze (usp. Iv 11,25-26; Iv 11,35; 1 Sol 4,13-14; Otk 21,4). Franjo umire s pouzdanjem, a braća pate jer gube čovjeka kojega vole. Jedno i drugo je istinito. Gospodin nam je dao brata Franju. Nije nam ga dao kao ukras. Dao nam ga je kao brata.
Nije nam dao samo njegove riječi, nego njega: s njegovim tijelom i njegovom osobnošću. Njegovom smrću tijelo odlazi u zemlju, duh odlazi Gospodinu, a braći ostaje brat Franjo: njegov život, riječi, priče, ponašanje, traženje, karizma. Gospodin nam je dao brata Franju i mi živimo od njega. Ponešto od njega još uvijek, zar ne, zaiskri na nama, na nekome od nas.
Tri svlačenja i dar bratstva
U prvom svlačenju Franjo još ne zna da će dobiti braću. Napušta očevu kuću, staje pred Boga bez naslijeđenog identiteta i onda, u kratko vrijeme, iznenađen kaže: „Gospodin mi je dao braću.” U drugom svlačenju otkriva koliko je teško živjeti s tim darom. Manji brat može imati napast da bude veći. Osloboditelj može početi raspolagati drugim čovjekom i njegovim životom.
Franjo zato skida svoju nadmoć i ide za Rufinom. U trećem svlačenju više nema kamo ići. Niti može ići; braća ga nose. Leži gol na goloj zemlji. Na tijelu nosi znakove Raspetoga, a lijevom rukom skriva ranu na desnom boku. Pred ljudima čuva tajnu, pred Stvoriteljem više nema ničega skrivenoga. Gol se rodio za zemlju, gol se rađa za nebo (usp. Job 1,21; 1 Kor 15,42-44).
Između ta dva rođenja morao je učiti ono što mi cijeloga života učimo. Bratstvo nije posjedovanje drugoga. Bratstvo je primanje dara. Ono nije nametanje vlastite mjere. Ono je poštivanje drugoga. Ono nije samo pomaganje dok smo snažni. Ono je i poniznost da dopustimo drugima da nas nose. Franjo je u Oporuci rekao da mu je Gospodin dao braću.
Mi danas možemo reći: Gospodine, dao si nam brata Franju. Dao si nam brata koji traži, griješi, vraća se i uči; brata koji nosi rane i brata koji dopušta da njega drugi nose. Dao si nam brata koji je ljubio tebe iznad svega. Dao si nam ga da i mi naučimo ljubiti tako: tebe iznad svega i braću kao same sebe (usp. Mt 22,37-40; Iv 13,34-35; 1 Iv 4,20-21).
Nauči nas primiti brata kojega si nam dao. I po njemu nas nauči primati svakog čovjeka bez prisvajanja i bez pogleda koji ponižava. Nauči nas biti braćom.
Hvala vam na pozornosti!
Izvor: franjevci-split.hr
