Hrvatska glupost neizmjerna je, a mediji je uspješno multipliciraju, hrane i nadograđuju. Ne odnosi se to na sva područja, naravno, no primjer sage o braku Blanke Vlašić i belgijskog novinara Rubena Van Guchta to itekako potvrđuje. Nepodnošljivo je više, naime, gledati i čitati kako ih razvlače po portalima i društvenim mrežama. Odnosno, kako u stopu prate upravo njega, koji ni sa čime to nije zaslužio, osim što je (slučajno) oženio našu sportsku heroinu. Jeste li čuli za Rubena Van Guchta ikada prije? Tko je, uopće, taj tip koji puni tračerske stranice naših medija? Po čemu je on zaslužan za ovu zemlju da mu se radi tolika reklama i da ga se promovira iz dana u dan? Odnosno, ne samo njega, nego i marifetluke i očigledne moralne nepodopštine, koje nitko ne bi trpio u vlastitom domu, ali se itekako naslađuje gledajući u Blankino obiteljsko gnijezdo.
Može nas kolektivno biti sram što već u početku nismo javno stali na Blankinu stranu. Točnije, onoga trenutka kada je njezin suprug (ne i ona!) izjavio da prakticiraju otvoreni brak. Svakoj budali bilo je jasno da on prakticira otvoreni šlic, a ne u dogovoru s Blankom otvoreni brak. No, naši mediji ne samo da su nasjeli na smicalicu tog do jučer anonimnog mlatimudana i luftiguza, nego se uporno trude naglasiti kako je Blanka u crkvenom braku te da de facto prakticira „otvoreni crkveni brak“. Nešto što ne samo da ne postoji u Crkvi, nego ne postoji ni pod kapom nebeskom.
Da, Blanka i Ruben vjenčali su se u Crkvi i budući da je Blanka zbog svojih vrhunskih sportskih rezultata desetljećima u središtu pažnje, normalno je da je zabilježen i taj događaj. Međutim, otvoreni crkveni brak ne postoji. Kao što ne postoji i nigdje nije zabilježena niti jedna njezina izjava kojom ona odobrava ponašanje i medijske manipulacije svojega supruga. Kako oni žive i što međusobno rade jedno drugome, nikoga nije briga. No jednom i za svagda treba izreći da je ovo što se prezentira u medijima najobičnija laž. I to laž u kojoj se Blanka cijelo vrijeme drži damski i na visini, ne želeći se spuštati u kaljužu koja joj se gotovo svakodnevno nudi, praktički štiteći i sam taj brak i dijete koje je rođeno u njemu. A koje će, za koju godinu, i samo po portalima moći pretraživati što se sve pisalo o njegovim roditeljima. Je li itko mislio na to dijete, primjerice, dok prenosi Rubenove statuse s ljubavnicama i njihove komentare i fotografije ispod njih, ha?
Do jučer anonimni belgijski novinar, očigledni folirant i lufbremzer, očitao nam je svima lekciju što je to crkveni brak. Dakako, što je brak uopće. Odnosno, što to crkveni brak nije. Crkveni brak je, prije svega, sakrament. Kao što su sakramenti i krštenje, krizma, ispovijed, svećenički red.. Dakle, vidljivi znak Božje prisutnosti u ljudskom životu. S time da je brak jedini sakrament, za razliku od ostalih, koji postaje valjan tek kad ga supružnici
konzumiraju. Svećenik im ga udjeljuje, ali ga oni moraju međusobno podijeliti da bi bio valjan. E sad, je li ovakav „crkveni brak“ kakav nam Ruben prezentira i valjan, mogu odgovoriti samo crkveni pravnici. No očigledno je sklopljen, kao i kod mnogih drugih, nažalost, bez svijesti o čemu se radi. Neki to čine iz tradicije, nagovora i pukog običaja te ga tako bagateliziraju i čine „otvorenim“.
Upravo to radi i luftiguz Ruben, za kojega prije Blanke nitko nije čuo. I to na štetu svoje supruge. Koju ni Crkva nije zaštitila, a toliki su na crkvenim susretima i tribinama uživali u njezinim svjedočanstvima o obraćenju. Koja su joj, zacijelo, i najveći krimen u očima medija, koji joj sada s guštom na nos nabijaju „otvoreni crkveni brak“ s tipom koji ni s brakom ni Crkvom očigledno nema nikakve veze.
