Pričest crkveno vjenčanih osoba koje su napustile crkveni brak i vjenčale se s drugom osobom pred matičarom tj. osnovale građanski brak, vječito je pitanje na koje Crkva intenzivno traži odgovor posljednjih godina. Pritom, dakako, ne odustaje od činjenice da je brak neraskidiv, odnosno da ne postoji “crkveni razvod” te traži načina kako se približiti parovima koji ipak u novome (civilnome) braku žele pristupiti pričesti.
Na pitanje kako se odnositi prema rastavljenima i ponovno vjenčanima koji žele na pričest, odgovorio je i nadbiskup zagrebački mons. Dražen Kutleša u katoličkom tjedniku “Glas Koncila”.
“Doista je složeno pitanje pripuštanje svetoj pričesti onih koji su bili u sakramentalnoj ženidbi, a sada žive s drugom osobom u građanskom braku”, kaže mons. Kutleša. “Želio bih odmah istaknuti da Crkva oduvijek dopušta rastavu od stola i postelje kada zajednički život više nije moguć. Osim toga, ustanovila je crkvene sudove na kojima se može pokrenuti proces za utvrđivanje ništetnosti crkvene ženidbe. Ako se to utvrdi, osoba može sklopiti novu crkvenu, odnosno sakramentalnu ženidbu. Međutim, u određenim slučajevima to nije jednostavno dokazati ili je jednostavno sakramentalna ženidba bila valjano sklopljena.”
“Danas je takvih osoba sve više te je prvotna nakana dokumenta potaknuti veću pastoralnu skrb za takve osobe. No želim istaknuti da novost dokumenta Amoris laetitia stoga nije u promjeni nauka ili discipline, nego u poticaju na milosrdni pastoralni pristup da se radosna vijest donese udaljenima, slijedeći logiku postupne integracije. Naglasak je da osobe koje su sada u građanskom braku osjete blizinu Crkve i da se ne osjećaju odbačeno. Papa u dokumentu stoga preporučuje da im se omogući preuzimanje određenih crkvenih služba, i to, prije svega, radi dobrobiti njihove djece i njihova kršćanskoga odgoja”, kaže zagrebački nadbiskup, a na pitanje kako oni i dalje ne mogu na pričest, odgovara da “treba jasno reći da načelno osobe koje su rastavljene i ponovno civilno vjenčane ne mogu pristupiti sakramentima pomirenja i euharistije. Međutim, u dokumentu se ističe da postoje situacije u kojima osobe, koje objektivno žive u stanju grijeha, možda subjektivno nemaju krivnje zbog neznanja, straha, neurednih osjećaja i drugih motiva, što je tradicionalni moral uvijek prepoznavao”.
“Drugim riječima, postoje slučajevi kada okolnosti ublažavaju moralnu odgovornost te negativan sud o objektivnoj situaciji ne uključuje i sud o ubrojivosti ili krivnji dotične osobe. Papa Franjo tako razlikuje ono što je objektivno loše od onoga što je netko loše učinio, ali zbog okolnosti možda nije u potpunosti kriv (usp. Amoris laetitia, br. 302). U takvim situacijama papa Franjo se poziva na via caritatis te ističe da Crkva »posjeduje solidno razmišljanje u vezi s ublažavajućim uvjetima i okolnostima«. »Stoga se ne može jednostavno reći da svi oni koji se nalaze u nekoj od tzv. neredovitih situacija žive u smrtnom grijehu, lišeni posvetne milosti. Ovdje se krije nešto više od pukog nepoznavanja propisa. Pojedinac može dobro poznavati propis, ali ima velike teškoće u razumijevanju vrednota sadržanih u ćudorednom propisu (usp. FC 74) ili se može nalaziti u konkretnim prilikama koje mu dopuštaju djelovati drukčije i donositi druge odluke a da ne učini novi grijeh« (Amoris laetitia, br. 301). Na tom tragu se otvara mogućnost da se u pojedinim situacijama, nakon pomnoga razlučivanja i ispunjavanja određenih uvjeta koje propisuje Biskupska konferencija za svoje područje, mogu takve osobe, kao iznimka i da to ne stvara sablazan u zajednici, ponekad pripustiti sakramentima. Naša Biskupska konferencija nije donijela takve smjernice, rekao je nadbiskup Dražen Kutleša u intervjuu “Glasu Koncila”.
