
Zadnjih dana pred put više nismo jeli kuhani smrdljivi kazalac (kozlac), jer se čuvao stoci, koja je također, zbog suše, bila na izdisaju. Majke su skidale, prvo, zelenu koru s kostjela, pa zatim strugale onu bijelu u posude. To je izgledalo kao bijelo brašno. Zatim su to malo sušile, pa kuhale u vodi. Bilo je gorko, ali smo jeli. Isprva nisi osjećao ništa loše, ali za nekoliko sati počinjali su grčevi u stomaku. Djeca su vriskala od bola…

“U dvadesetom stoljeću pak, u najmračnijim danima komunizma, blaženi Alojzije Stepinac postao je najčišći dokaz hrvatske vjernosti Rimu. On je bio uvjeren da kao narod najbolje uporište imamo u Petrovoj Stolici”, rekao je mons. Kutleša u propovijedi na Hrvatskom nacionalnom hodočašće u Rimu, koju prenosimo u cijelosti.

Antuna Bonifačića imao sam čast upoznati i sretati u Chicagu za vrijeme svojih američkih godina i pisati onjemu. U rujnu 1992. bio sam pozvan sudjelovati na trodnevnom „Znanstvenom skupu o hrvatskom književniku Antunu Bonifačiću“, emigrantskom piscu i političaru u njegovom rodnom Puntu na Krku. Skup je organizirala Matica hrvatska u suradnji s Povijesnim društvom otoka Krka, Općinom Krk i Mjesnom zajednicom Punat, gdje je sudjelovalo 30-ak uglednih predavača, prvih imena hrvatske pisane riječi.

“Govoreći o ubijenim koptima Papa Franjo kazao je: ‘Krv naše braće kršćana svjedočanstvo je koje vapi. Bilo da su katolici, pravoslavci, kopti ili luterani – nije važno: kršćani su! I krv je jednaka. Krv ispovijeda Krista. Mučenika ima među svim kršćanima'”, piše don Marin Batur, kancelar Zadarske nadbiskupije na svojemu Facebook profilu, čiju objavu prenosimo u cijelosti.

Najprije stavimo na sebe znak križa – da ne ostanemo bez tog našeg vidljivog kršćanskog znaka… Tako će započeti noćašnja emisija kršćanskog rocka, u kojoj i ovog ponedjeljka, od 22,30 sati, nastavljamo govoriti o obraćenjima na rock i metal sceni. Noćas je riječ o Peteru Baltesu, legendarnom basisti njemačkog metal benda Accept. Od stadionskih reflektora…

Zapad polaže vjeru u institucije od kojih nijedna ne može podnijeti težinu moralnog vodstva: znanost, tehnologija, država, tržište i evolucijska biologija. Znanost nam govori što jest, a ne što bi trebalo biti. Tehnologija nam daje moć, ali nije sposobna reći kako tu moć koristiti. Liberalno demokratska država, u načelu, ne donosi moralne zasade. Tržište nam nudi izbore, ali nam ne govori koje izbore donijeti. Evolucijska biologija nam govori zašto imamo određene želje, ali ne i koje bismo želje trebali nastojati zadovoljiti, a koje ne.