„Podjele su ispravne, ali na ovaj način – ljudi su moji, svaki čovjek je moj, a čovjekov neprijatelj moj je neprijatelj. Moji su oni koji su ljudi. Svaki onaj koji se zove čovjek – moj je, ja sam na njegovoj strani, pripada mojoj momčadi. Pa što je sagriješio, ako je pogriješio, ako možda nije prepoznao istinu – zar je to razlog da ga se odreknem? Često nas takva stvarnost, to činjenično stanje oko nas zavede i uvjeri da današnji čovjek ne želi Boga. (…)
Nema ružnije stvari od toga da čovjek čovjeka smatra neprijateljem; da kršćanin koji se spasio, koji je Božji i ide na misu, odbacuje nekog čovjeka i smatra ga neprijateljem. Upravo je tu prostor za navještaj, za evangelizaciju – novu evangelizaciju. Naše oči trebaju biti uprte u one koji traže Boga. Moramo ih prepoznati, oni su pokraj nas, a ti si imao sreću da si se rodio u vjeri ili da si k njoj došao. Ako sada zaboraviš one koji su u tvojoj muci, muci koju si ti možda imao, nećeš moći rasti. Sjetimo se deset gubavaca – jedan od ozdravljenih dolazi zahvaliti Gospodinu. To mu je važnije od zdravlja, i on je zapravo jedini ozdravio. Ako ti koji si povjerovao ne dolaziš zahvaliti Gospodinu molitvom za to što si ušao u vjeru, onda možda još do kraja nisi ušao. Ali ako svojom molitvom dolaziš zahvaliti za one koji još nisu u vjeri, moleći za njih, onda si ti doista rođen u vjeri. Na taj ćeš se način doista još više rađati u vjeri i u tome boravi Gospodin. On je u postupcima čovjeka koji traži Boga. Kada učenici pitaju: „Učitelju, gdje stanuješ?“ (Iv 1,38), on odgovara: „Dođite i vidjet ćete.“ (Iv, 1,38).
I godinu za godinom idu za njim, a stana nema. On stanuje u ljudskim postupcima, ako ga želiš naći, tamo ga traži. Traži ga u svojem djelovanju, u svojim molitvama, vjerujući da se u svakome koji je možda odbacio Boga nalazi čežnja da ga ispuni Božja ljubav. Nije odbacio pravoga Boga, nego sliku Boga kakvu mi naviještamo.“
(Bazilika Presvetog Srca Isusova u Zagrebu, 18. svibnja 2012.)
Iz upravo objavljene knjige Pater Ike „Samo za grješnike“
