Teško je prepričati koje su se sve emocije miješale ovih 42 dana dok smo svim naporima nastojali doći do ove točke, a to je da konačno znamo termin pogreba našeg dragog pokojnika. Poznavajući našeg pok. Tomicu, njemu bi bilo neugodno da smo se svi toliko oko njega brinuli. Njegov način života u skromnosti i jednostavnosti potpuna je suprotnost svemu ovome što se događalo nakon njegove smrti. Njegova smrt postala je vijest koja je odjeknula u medijima. Njegov lik posljednjih je dana bio viđen posvuda. Mnogi su nam se javili rekavši da su poznavali Tomicu te svjedočili o tome na koji je način ostavio trag u njihovim životima. Nekako mislimo da Tomica nije bio ni svjestan pozitivnog utjecaja koji je svojim životom ostavio na osobe koje je susretao. I to je najljepše. Samo je živio najispravnije što je znao i mogao, autentično, ne skrivajući svoja potonuća i svoja „uskrsnuća” u životu.
Samo 11 sati prije nego što je medijski odjeknuo slučaj nemogućnosti dostojnog ispraćaja našeg korisnika, na našu e-mail adresu stigla je poruka. Vrlo skromna i jednostavna poruka, poput našeg Tomice. U dvije rečenice gospodin je napisao da ima grobno mjesto koje želi ustupiti Tomici kako bi ga dostojno pokopali te je ostavio svoj broj telefona. Gledala sam u taj e-mail, gledala i gledala neko vrijeme, u nevjerici. Nazvala sam broj, a s druge strane bio je odlučan i blag glas čovjeka čije je objašnjenje za darovanje grobnice bilo jednostavno. Rekao je kako ima grobnicu u kojoj je pokopan njegov djed i da tamo ima mjesta za Tomicu. Rekao je kako on ima drugu grobnicu za sebe. Pričao je kako poznaje neke prodavače Uličnih svjetiljki koje susreće po centru Zagreba. U mojoj su se glavi vrtjeli razni „filmovi”, zamišljala sam koliko je to intiman čin pokopati osobu koju baš i ne poznaješ pored svog djeda. Našem dobročinitelju ništa od toga nije bilo neobično. Rekao je kako je to u njegovoj glavi vrlo jednostavno. Posjeduje grobnicu, a svatko je dostojan da ga se pokopa ljudski, kršćanski. Naveo je da Tomica može imati svoje ime na grobu te da će on obilaziti i uređivati grob, kako je to i do sada činio. Dodao je kako su njegovi roditelji bili dobročinitelji i kako se nada da su sada na Nebu radosni onim što njihov sin čini. Dobročinitelj je dao svoju suglasnost za ukop i sve što je bilo zapetljano počelo se odmotavati brzinom svjetlosti. Medijski je odjeknula vijest. Dvije osobe javile su se kako bi podmirile sve troškove pogreba, jedno pogrebno poduzeće javilo se s istom namjerom, a vas 543 duša doniralo je novac za pomoć potrebitima.
Odlučili smo ne prihvatiti nijednu od pojedinačnih ponuda za podmirenje troškova ukopa, nego omogućiti svima vama koji ste odvojili materijalna sredstva da se ugradite u ovu Tomičinu priču. Kako je rekao gospodin koji će primiti pok. Tomicu da počiva kraj njegova djeda: „Sve što želim jest potaknuti ljude da učine isto. Da pomognu. Ljudi bi pomogli, ali se možda ne mogu sjetiti kako pomoći. Možda ova moja gesta potakne nekoga da učini isto, da daruje grobno mjesto kojih zasigurno ima i da siromasi tim činom dobiju priliku imati svoje ime na posljednjem počivalištu.”
Nekome je pomoć potrebitom čovjeku prirodna i lagana, dio autentičnog življenja s ljudima, a mi mnogi možemo još štošta naučiti od takvih ljudi. Neka nam dobri Bog podari milost da nikad ne okrenemo glavu od čovjeka kojemu smo potrebni.
Hvala svim dobročiniteljima! Zajedno ste zapalili svjetlo nade uzduž Lijepe naše.
Posljednji ispraćaj bit će u srijedu, 28. 10. 2026., u 14 sati na groblju Dubrava kraj Vrbovca
Na fotografiji je pok. Tomica na njegovom najsretnijem mjestu na svijetu sa širokim osmijehom u društvu naše volonterke Ornele.
Dunja Osojnak Marinović, urednica
Izvor: Ulične svjetiljke
