DON DANTE & PONOĆNA PROPOVIJED: Ljubav je odluka, a ne emocija – Isus ne traži jeftinu sentimentalnost, nego odluku i svjesni izbor volje

Živimo u svijetu koji je pobrkao ljubav s emocijom. Uče nas da je ljubav samo trenutak strasti ili topao osjećaj koji dođe sam od sebe i još lakše nestane kad naiđu prve magle. Zato se veze raspadaju na prvom zavoju, a od ljudi odustajemo čim nam postanu teški.
​A onda staneš pred današnje Evanđelje (Mt 22, 34–40) i čuješ Riječ koja ruši sve jeftine klišeje. Isus ne kaže: „Osjećaj ljubav”, nego daje zapovijed: „Ljubi!”
​Tu leži čitava tajna. Nemoguće je zapovijediti osjećaj. Ne možeš nekome narediti da osjeća simpatiju prema onome tko ga povređuje. Isus ne traži jeftinu sentimentalnost, nego odluku – svjesni izbor volje.
​Voljeti Boga znači odlučiti ostati Mu vjeran i onda kad ti je molitva suha i kad ti se čini da su nebesa od olova. Voljeti bližnjega – pa i onoga koji ti je nanio nepravdu – znači odlučiti da tvoja reakcija neće ovisiti o njegovoj zlobi, nego o tvome karakteru. To je odluka da ne vratiš otrov za otrov i da pregrizeš jezik kad bi najradije sjekao riječima.
​Ljubav kao emocija traži ugodnost. Ljubav kao odluka traži zrelost i žrtvu. Ona se ne hvali na sva zvona, nego se dokazuje u tišini opraštanja, u ustajanju nakon pada i u ponuđenoj ruci onima koji ni ne znaju tražiti oprost.
​Kad shvatiš da je ljubav odluka, prestaješ biti žrtva tuđih postupaka. Postaješ slobodan čovjek koji ne dopušta da mu ičiji mrak diktira koliko će svjetla nositi u sebi. Na koncu života nećemo odgovarati za ugodne osjećaje koje smo potrošili, nego za sve one trenutke u kojima smo – unatoč umoru i ranama – čvrsto odlučili voljeti.