Od svih žitarica koje je Hildegarda opisivala, ječam (lat. hordeum vulgare) ima najmanje „bodova“ i zapravo nije preporučljiv za prehranu. No on je vrlo koristan u kozmetičke i neke ljekovite svrhe. Evo što Hildegarda piše o njemu: „Ječam je hladan. Budući da je hladniji, ujedno je i slabiji od prethodno spomenutih žitarica. Ako se jede bilo u kruhu bilo u brašnu, šteti kako zdravima tako i bolesnima jer nema toliko snage kao ostale vrste žitarica.“
Zanimljivo je da ječam ipak može ljekovito djelovati izvana, jer Hildegarda navodi: „Ali bolesnik čije je čitavo tijelo već slabo, neka dobro skuha ječam u vodi. Tu vodu neka izlije u bačvu i u njoj se okupa. Neka to čini tako dugo dok se ne izliječi te ne zadobije opet meso svog tijela i ne vrati zdravlje.“
Za teško bolesne, pa i umiruće koji često umiru od dehidracije, Hildegarda preporučuje sljedeći napitak od ječma: „A onaj tko je tako bolestan da ne može jesti kruh, neka uzme jednaku težinu ječma i zobi, doda malo komorača i masti te sve zajedno skuha u vodi. Pošto je kuhano, neka taj sok procijedi kroz krpu i neka to popije kao juhu umjesto da jede kruh. Neka to čini sve dok ne ojača.“
Ječam se kod Hildegardinih proizvođača primjenjuje u kozmetičke svrhe u kremama, s izvrsnim rezultatima, jer kožu čini nježnom i mekanom, na temelju sljedećeg Hildegardinog opisa: „Tko ima tvrdu i grubu kožu na licu i koja zbog vjetra lako postane hrapava, neka skuha ječam u vodi. Tada neka tom kroz krpu procijeđenom i umjereno toplom vodom nježno i često pere lice. Koža će postati meka i zdrava te će imati lijepu boju.“
Slično se ječam primjenjuje kod osoba čija je glava bolesna: „Ako je glava čovjeka bolesna, neka se često pere tom istom vodom i postat će zdrava.“
Što se tiče piva koje se pravi od ječma, ono je dobro i lako probavljivo, jer od njega rastu mišići.
Napitak za bolesne i umiruće
3 žlice ječma
3 žlice sjemenki komorača
3 žlice zobenih pahuljica
1 l vode
Ječam, komorač i zob kuhati pet minuta u vodi. Procijediti i davati bolesnima da piju toplo ili mlako.
Za dušu – Iz knjige Ozdravljenje tijela i duše
Spoznati vlastite granice i ne biti prezahtjevan
Hildegarda pred nas stavlja realnu spoznaju čovjeka. Čovjek je ograničen, jer se ne može staviti iznad zakonitosti svoje tjelesne naravi: unatoč svom trudu suočavamo se svakodnevno sa svojim granicama, dobre nakane tope se poput snijega u proljeće i rezignirano moramo ustanoviti da smo se vrtjeli u krugu.
„Opravdana težnja čovjeka, usprkos savršenstvu namjere, osjeća ponekad upitnost tijela u koje je stavljena“ i „budući da je čovjek nepostojane naravi, on ne može iz vlastite snage održati čvrsto stanje.“ Duša doduše ispunjava čitav organizam – mozak, srce, krv i kičmu – no ne može postići više od onoga što joj dozvoljavaju granice tjelesnog. Već samo zbog tjelesnog umora čovjek mora uključiti stanke koje ne može nekažnjeno preskočiti.
Što nas sprječava u tome da na taj način obavimo samospoznaju, to jest da s jedne strane koristimo pozitivne snage i sposobnosti sa samopouzdanjem, s druge strane da vidimo granice i da ih prihvatimo? Koji su to motivi koji nas potiču na prezahtjevnost, na nezadovoljstvo sa samim sobom i time zatvaraju samorazorni „đavolski krug“?
Jedan razlog između ostalih može biti da stvaramo sliku o sebi, lijepu, savršenu sliku – govori se o „maski“ – koju tada nosimo pred sobom kako bismo bili voljeni i priznati, kako bismo nešto značili. U najdubljem temelju leži strah da više ne bismo bili vrijedni ljubavi ako pokažemo svoje pogreške i slabosti. Možda tada više ne mogu sebe voljeti, jer sam ja taj koji sebi ne oprašta vlastite slabosti. Njih negiram, potiskujem i svojim ćudorednim težnjama oduzimam temelj. Izlažem se stalnom stresu prezahtjevnosti. O tome Hildegarda kaže:
„Neka čovjek najprije pogleda na niskost svoga tijela pa neka se tako stupnjevito radosna i mirna srca penje dalje od vrline do vrline. Jer tko uhvati najprije najvišu granu stabla za uspon na drvo, pada vrlo često u neočekivani slom. Tko se pak hoće uspeti i započne od korijena, taj ne pada lako ako ide oprezno.“
(Prof. Višnja Bartolović prevoditeljica je knjige “Hildegarda i hrana kao lijek” u nakladi “Verbuma” te svojim savjetima po načelima sv. Hildegarde pomaže ljudima u održavanju dobrog tjelesnog, mentalnog i duhovnog zdravlja.)
