Nakon Drugoga svjetskog rata u Francuskoj se pojavio pokret „svećenika-radnika“. Svećenici su odlazili u tvornice, na gradilišta i u rudnike, dijeleći život s običnim radnicima. Htjeli su svjedočiti da je Evanđelje moguće živjeti i u svakodnevici, u znoju i težini rada.
Dominikanci su u tome imali važnu ulogu: propovijedati Krista ne samo s propovjedaonice, nego i rukama, znojem i životom. Ta me ideja privlačila još od djetinjstva.
Moj amidža Stipan – rudar i svjedok
Cijela naša obitelj nosila je istu sliku. Moj amidža Stipan bio je rudar, nadaleko poznat kao „lagumaš“. Čulo se njegovo glasno kašljanje kad bi izišao iz kuće i krenuo pješke na posao u susjedno selo, gdje je bio ulaz u jamu. Od dugih godina provedenih pod zemljom pluća su mu bila izranjena.
Sjećam se: kad bi se vraćao s posla, išao je odozdol uz Selišće, sav crn od prašine. I prije nego bi ušao u kuću, Ane ili Jele nalile bi mu vode u dlanove iz okrnjenog bokala. On bi tom vodom pljuskao lice, glasno se iskašljavao i otresao prašinu sa sebe. Ponekad sam se pitao: je li tim kašljem htio iz sebe izbaciti i strah od dubine i tmine rudnika? To samo dragi Bog zna. Ali znam da je u tom kašlju bilo i života i borbe.
Kasnije, u starosti, amidža je ubijen od Armije BiH. Njegov život i smrt ostali su za mene trajna slika žrtve i vjernosti.
San o rudniku – i Božji poziv
Još kao dječak često sam mislio: i ja ću biti rudar, silazit ću u jamu i zarađivati kruh za svoju obitelj. Ideja „ribara ljudi“ bila mi je tada nepoznata – doći će kasnije. U djetinjstvu mi je puno bliža bila misao: biti „rudar za Krista“. Htio sam živjeti onako kako su živjeli rudari – u znoju, u borbi, u poniznosti.
Ali Gospodin me pozvao na drugi način. Pozvao me da kopam za Njega: da ne tražim ugljen, nego duše; da ne vadim crnilo zemlje, nego da u srca ljudi unosim svjetlo vjere. Shvatio sam, ako ne mogu biti rudar pod zemljom, mogu biti rudar u srcima ljudi.
Silazak u dubine
Biti rudar za Krista znači silaziti u dubine ljudske patnje i tame – u sumnje, u pitanja, u tjeskobe – i donositi svjetlo Evanđelja. To znači ne nuditi iluzije, nego govoriti istinu: Krist je onaj koji jedini može zapaliti svjetlo u tami.
I kao što rudar mora kopati dublje da bi došao do ugljena ili zlata, tako i mi moramo ići dublje u život – doći do onoga što je dragocjeno u srcu čovjeka: vjere, nade i ljubavi.
Poziv svima nama
Svatko je od nas pozvan biti rudar za Krista: majka u obitelji, učitelj u školi, liječnik u bolnici, radnik u tvornici – svi smo pozvani unositi svjetlo u tamu i donositi život ondje gdje ga nema. Primjer svetog Dominika i svjedočanstvo onih poput mog amidže Stipana neka nam budu poticaj. Jer biti rudar znači ne bježati od tame, nego u nju unositi svjetlo.
To je poziv Crkve i poziv svakoga od nas – biti rudari za Krista.
Molitva rudara za Krista
Gospodine Isuse, Ti si sišao u dubinu zemlje i pobijedio tamu groba.
Nauči i mene silaziti u dubine života – u tamu ljudske boli i sumnje, u tmine srca koje traži svjetlo.
Daj da budem Tvoj rudar: da ne kopam za bogatstvom ovoga svijeta, nego za dragocjenošću vjere i ljubavi.
Pomozi mi da iz srca ljudi iznosim ono što je Tvoje – radost, nadu i mir.
Neka me u tome vodi primjer svetog Dominika i zagovor onih koji su u znoju i žrtvi dali svoj život za druge.
Ti budi moje svjetlo, moj kruh i moj put.
Amen.
