Biti ‘rudar’ za Krista znači biti rudar u srcima ljudi – u sumnje i tjeskobe donositi svjetlo Evanđelja

Svatko je od nas pozvan biti rudar za Krista: majka u obitelji, učitelj u školi, liječnik u bolnici, radnik u tvornici – svi smo pozvani unositi svjetlo u tamu i donositi život ondje gdje ga nema.

Autor: P. Anto Bobaš
event 03.09.2025.
Photo: Pixabay

Nakon Drugoga svjetskog rata u Francuskoj se pojavio pokret „svećenika-radnika“. Svećenici su odlazili u tvornice, na gradilišta i u rudnike, dijeleći život s običnim radnicima. Htjeli su svjedočiti da je Evanđelje moguće živjeti i u svakodnevici, u znoju i težini rada.

Dominikanci su u tome imali važnu ulogu: propovijedati Krista ne samo s propovjedaonice, nego i rukama, znojem i životom. Ta me ideja privlačila još od djetinjstva.

Moj amidža Stipan – rudar i svjedok

Cijela naša obitelj nosila je istu sliku. Moj amidža Stipan bio je rudar, nadaleko poznat kao „lagumaš“. Čulo se njegovo glasno kašljanje kad bi izišao iz kuće i krenuo pješke na posao u susjedno selo, gdje je bio ulaz u jamu. Od dugih godina provedenih pod zemljom pluća su mu bila izranjena.

Sjećam se: kad bi se vraćao s posla, išao je odozdol uz Selišće, sav crn od prašine. I prije nego bi ušao u kuću, Ane ili Jele nalile bi mu vode u dlanove iz okrnjenog bokala. On bi tom vodom pljuskao lice, glasno se iskašljavao i otresao prašinu sa sebe. Ponekad sam se pitao: je li tim kašljem htio iz sebe izbaciti i strah od dubine i tmine rudnika? To samo dragi Bog zna. Ali znam da je u tom kašlju bilo i života i borbe.

Kasnije, u starosti, amidža je ubijen od Armije BiH. Njegov život i smrt ostali su za mene trajna slika žrtve i vjernosti.

San o rudniku – i Božji poziv

Još kao dječak često sam mislio: i ja ću biti rudar, silazit ću u jamu i zarađivati kruh za svoju obitelj. Ideja „ribara ljudi“ bila mi je tada nepoznata – doći će kasnije. U djetinjstvu mi je puno bliža bila misao: biti „rudar za Krista“. Htio sam živjeti onako kako su živjeli rudari – u znoju, u borbi, u poniznosti.

Ali Gospodin me pozvao na drugi način. Pozvao me da kopam za Njega: da ne tražim ugljen, nego duše; da ne vadim crnilo zemlje, nego da u srca ljudi unosim svjetlo vjere. Shvatio sam, ako ne mogu biti rudar pod zemljom, mogu biti rudar u srcima ljudi.

Silazak u dubine

Biti rudar za Krista znači silaziti u dubine ljudske patnje i tame – u sumnje, u pitanja, u tjeskobe – i donositi svjetlo Evanđelja. To znači ne nuditi iluzije, nego govoriti istinu: Krist je onaj koji jedini može zapaliti svjetlo u tami.

I kao što rudar mora kopati dublje da bi došao do ugljena ili zlata, tako i mi moramo ići dublje u život – doći do onoga što je dragocjeno u srcu čovjeka: vjere, nade i ljubavi.

Poziv svima nama

Svatko je od nas pozvan biti rudar za Krista: majka u obitelji, učitelj u školi, liječnik u bolnici, radnik u tvornici – svi smo pozvani unositi svjetlo u tamu i donositi život ondje gdje ga nema. Primjer svetog Dominika i svjedočanstvo onih poput mog amidže Stipana neka nam budu poticaj. Jer biti rudar znači ne bježati od tame, nego u nju unositi svjetlo.

To je poziv Crkve i poziv svakoga od nas – biti rudari za Krista.

Molitva rudara za Krista

Gospodine Isuse, Ti si sišao u dubinu zemlje i pobijedio tamu groba.

Nauči i mene silaziti u dubine života – u tamu ljudske boli i sumnje, u tmine srca koje traži svjetlo.

Daj da budem Tvoj rudar: da ne kopam za bogatstvom ovoga svijeta, nego za dragocjenošću vjere i ljubavi.

Pomozi mi da iz srca ljudi iznosim ono što je Tvoje – radost, nadu i mir.

Neka me u tome vodi primjer svetog Dominika i zagovor onih koji su u znoju i žrtvi dali svoj život za druge.

Ti budi moje svjetlo, moj kruh i moj put.

Amen.

Pročitaj više

U noći kada se Došašće lagano pretvara u Božić, Hrvatski katolički radio večeras u 22,30 sati donosi posebnu, četvrtu adventsku emisiju kršćanskog rocka pod naslovom „Na pragu Betlehema – metal i Božić“.

“Još samo deset dana je blaženi svetac s nama! Tko još razmišlja doći neka krene prema Krašiću kao Josip i Marija prema Betlehemu”, poručuju na svojoj Facebook stranici iz župe Krašić.

Nakon više od tri desetljeća političke neovisnosti naše domovine dobro shvaćamo da za hrvatsko društvo sloboda znači puno više od političke neovisnosti. Ona znači slobodu savjesti koja nije kupljena interesima ili zastrašena pritiscima te slobodu vjernika da javno ispovijedaju svoju vjeru i žive po njezinim načelima poštujući druge i tražeći zajedničko dobro.