Povijest nas ponekad zaboli kao zrcalo. U njemu vidimo ljude koji su za ideologiju ili novi identitet dali sve – život i imetak – dok u isto vrijeme mnogi kršćani jedva skupe ono najmanje za Krista i Crkvu. Dva primjera govore sami za sebe: Pijal-paša i bitka na Sutjesci.
Pijal-paša: od pelješkog katolika do osmanskog velikodostojnika
U 16. stoljeću iz Vignja na Pelješcu potekao je čovjek koji će postati jednim od najmoćnijih admirala Osmanske mornarice – Pijal-paša (Piyale Paşa). Rođen kao Hrvat i katolik, uzdigao se do zapovjednika flote i vezira. U Istanbulu je dao sagraditi Piyale Paşa džamiju, monumentalno Sinanovo djelo s karakterističnih šest kupola, gdje je i pokopan.
Što god mislili o njegovu životnom putu, činjenica je jasna: čovjek rođen kao katolik na Pelješcu u osmanskoj službi gradi džamiju – znak potpune predanosti novom identitetu.
Sutjeska: golemi dalmatinski ulog
Bitka na Sutjesci (svibanj–lipanj 1943.) bila je jedna od najkrvavijih operacija Drugoga svjetskog rata na prostoru bivše Jugoslavije. Poginulo je više od 7.500 partizana. Posebno se ističu gubici Dalmacije: Šibenik – 1.316 boraca, poginulo 535, Split – 1.091 borac, poginulo 558.
Iz Blata na Korčuli poginulo je mnogo mladića, dok su njihova mjesta ostajala nezaštićena od okupatora. Jedan od domaćih partizanskih dužnosnika zastupao je stav da treba braniti vlastito mjesto i zbog toga je bio smijenjen te je do kraja života ostao po strani.
Usporedba koja boli: ljudi su za ideju i pokret ginuli u tisućama, dok mi danas nerijetko jedva skupimo volju za svetu misu, ispovijed ili pomoć župi.
Što stoji iza te razlike?
· Psihologija novog identiteta. Oni koji radikalno mijenjaju vjeru ili ideologiju često prolaze kroz „drugo obraćenje“ i žele dokazati pripadnost velikim, vidljivim znakovima. Pijal-paša je identitet potvrdio džamijom.
· Vjera bez osobnog susreta. Rođeni u vjeri lako je uzimamo zdravo za gotovo. Bez osobnog odnosa s Kristom ona postaje rutina, a iz toga se rađa mlakost (usp. Otk 3,15–16).
· Profit ideologije vs. skrovitost evanđelja. Ideologije nude brzu pripadnost i moć. Evanđelje traži ustrajnost i darivanje bez aplauza. Zato je lakše ginuti za zastavu nego tiho živjeti za Krista.
Kako iz mlakosti u žar?
Prvi korak je istina. Brojke o Sutjesci i činjenice o Pijal-paši nisu „hvatanje iz zraka“, nego triježnjenje: ako su ljudi mogli sve dati za ideju, koliko više mi koji smo primili Istinu – trebamo gorjeti za Krista.
Drugi korak je izvor. Povratak Presvetom Srcu Isusovu: ne kao puka pobožnost, nego kao povratak Izvoru ljubavi. Srce Isusovo ne traži zgrade nego živa srca – a srca koja gore grade i crkve i karitase.
Treći korak je odluka. Mjerilo nije „koliko sam dobio“, nego „koliko dajem“. To znači: doći na misu, ispovjediti se, pomoći župi i siromašnima, provesti sat u klanjanju. Ne iz krivnje, nego iz zahvalnosti.
Nove mješine
Povijest pokazuje da čovjek uvijek daje život za ono što smatra istinom. Ponekad i pogrješno. Na nama je pitanje: koliko se dajemo za Onoga koji je Put, Istina i Život?
Ako su ideologije znale potaknuti ljude na krajnju žrtvu, koliko više bi nas trebala pokrenuti Euharistija – Krist koji nam se daje do kraja.
Neka nas Presveto Srce Isusovo izliječi od mlakosti i učini nas „novim mješinama“ koje mogu primiti novo vino – da se naše darivanje više ne mjeri minimumom, nego ljubavlju.
(Izvori: · Pijal-paša: rođenje u Vignju (Pelješac), karijera kapudan-paše/vezira, gradnja Piyale Paşa džamije (Sinan), Sutjeska: gubici i kontekst bitke; lokalni presjeci za Šibenik (1.316 / 535) i Split (1.091 / 558); varijacije brojki u sekundarnim izvorima, ali stabilan zaključak o razmjerima gubitaka, Aktualnost: predstavljanje knjige Sutjeska: bitka svih bitaka na FALIŠ-u u Šibeniku (4. rujna 2025.), uz nazočnost Predsjednika RH)
