„Od njegovih vam molitvi sotona i đavli bježe stotinama kilometara odavde“, ispričao nam jedan od pomoćnika fra Smiljana Kožula, našeg poznatog karizmatika koji je preminuo na današnji dan prije dvije godine. U spomen na fra Smiljana donosimo reportažu koju smo napravili 2018. nakon jedne posljednje srijede u mjesecu, kada se taj popularni svećenik organizirao redovite seminare za duhovno ozdravljenje i oslobođenje. No, ondje nije bilo samo duhovnih ozdravljenja, nego i tjelesnih, pa je fra Smiljan Kožul redovito na tim posljednjim srijedama pozivao sve koji su osjetili promjene svoga zdravstvenog stanja, da se jave i da posvjedoče svoje ozdravljenje.
– Ima nezaboravnih ozdravljenja, poput onoga jedne gospođe iz Slavonskog Broda, koja je imala karcinom jezika i došla je prije četiri godine na jednu posljednju srijedu, svidjelo joj se i nastavila je dolaziti. Na jednom susretu, za vrijeme molitve za ozdravljenje, osjetila je golemu vrućinu u ustima. Liječnici su joj amputirali pola jezika. Imala je dojam da joj usta gore. I kada je otišla u prizemlje u toalet, zapanjila se jer joj je jezik posve zacijelio i mogla je normalno govoriti. Nakon toga otišla je svojim liječnicima u KBC Rebro u Zagrebu i potvrdili su da joj je jezik posve zacijeljen – ispričao nam fra Smiljan Kožul uoči te posljednje srijede, koja je ponovno u sigetskoj crkvi okupila između 3.500 do 4.000 vjernika sa svih strana Hrvatske.
– Također, jedno od snažnih ozdravljenja bilo je ono gospođe iz Zagreba, koja je bila gotovo posve slijepa, razlikovala je samo dan od noći. Na jednom je seminaru osjetila snažnu toplinu u očima, nakon čega je progledala i vidjela ljude oko sebe. Dogodilo se to kada sam molio Gospodina da ozdravi one koji imaju probleme s očima… Možete zamisliti koliki je to bio ushit, ne samo njezin, nego i ljudi oko nje! Prije se služila Brailleovim pismom, a sada normalno čita. K tome, čita na misi u crkvi! – s uzbuđenjem se prisjećao fra Smiljan, dodajući kako su ga posebno dirali slučajevi onih bračnih parova koji dolaze jer ne mogu imati potomstvo.
– Redovito molim za njih i Bog mnoge čudesno uslišava te nakon godina i godina muke, nakon seminara, dobivaju potomstvo. Onda ja krstim tu djecu… – smijao se tada fra Smiljan.
Te posljednje srijede u mjesecu, premda je veliko, parkiralište ispred sigetske crkve postaje premalo i tko dođe netom prije 18 sati, kada započinje krunica za domovinu, imat će velike muke s parkiranjem. Redovito je tu i nekoliko autobusa, među kojima ima i onih iz Slovenije, jer su vjernici iz susjedne države redoviti hodočasnici u Siget.
– Molimo krunicu za našu zemlju, da je Gospodin blagoslovi, da ljude oslobodi bogopsovke, da vlastima da mudrost, da ljude vrati vjeri – tumačio je fra Smiljan, a nakon jednosatne krunice slijedi niz molitvi, od onih pape Ivana Pavla II. za „ljubljenu Hrvatsku“ do posvete Hrvatske sv. Josipu. Nakon toga slijedi tzv. slavljenički dio, kojega vode glazbeni timovi jedne od zajednica, kao što su Maranatha, Magnificat ili Ruah Adonai, koje su iznikle iz fra Smiljanove zajednice Božje milosrđe, a sve ih objedinjava Pokret krunice za obraćenje i mir. Slavljenje završava zazivom Duha Svetoga, nakon kojega kreću fra Smiljanove snažne molitve. No, prije njih je jedno upozorenje:
– Za vrijeme ovih molitvi neke osobe mogu imati snažne reakcije i nemojte se prestrašiti. No, nemojte ih niti dodirivati, među vama su ljudi u crvenim majicama, poslužitelji, koji znaju kako postupati u takvim situacijama – svjedočio je fra Smiljan, jer su se doista mogu čuti krici i vriskovi tijekom molitvi, najviše dok fra Smiljan molio za oslobođenje onih koji su se bavili crnom magijom, odlazili gatarama ili kako je on govorio „krivim ljudima na kriva mjesta“.
– Ljudi imaju rana i povrijeđeni su, pa trebaju iscjeljenje. Trebaju ga i bolesni, zatim ljudi koji su bili na raznim krivim mjestima, poput bioenergičara, učiteljima reikija, transcedentalne meditacije, joge i sličnoga. Ako su na njih polagali ruke, oni su okuženi. No te se molitve ne mogu moliti za vrijeme mise, već za vrijeme euharistijsko klanjanja ili tijekom slavljenja – tumačio je fra Smiljan.
– A krikovi koji se čuju? – pitali smo ga.
– Svi oni nad kojima su izrečena prokletstva ili bačeni uroci, kada se pjeva Duhu Svetomu i mole molitve prema uputama kardinala Ratzingera i Vijeća za laike, doživljavaju oslobođenja. Kad spominjem razne magijske stvari, ljudi reagiraju na te molitve – objašnjavao je fra Smiljan, a na upit ima li opsjednutih osoba među onima koji imaju takve snažne reakcije, rekao je kako „ima osoba koje nisu samo “okužene”, nego i padnu na tlo i imaju snažne reakcije“.
– Oslobađaju se i kasnije mi, u pravilu, dođu i na temeljitu ispovijed, na kojoj opet prema odredbama Crkve molim molitvu otklinjanja. Ti ljudi postaju čvrsti vjernici, redovni na nedjeljnoj misi i ispovijedi ili pristupe nekoj zajednici – objasnio je fra Smiljan, koji je u svojoj svećeničkoj praksi imao iskustava i s molitvom egzorcizma.
– Imao sam dozvolu za egzorcizam od kardinala Kuharića, koju je potvrdio kasnije i kardinal Bozanić, ali onda su povučene sve dozvole. Svaki svećenik može moliti otklinjanje. Ono se, primjerice, moli pri krštenju djeteta ili odrasle osobe – pričao nam je fra Smiljan, koji je pri egzorcizmima asistirao i najpoznatijem egzorcistu današnjice don Gabrijelu Amorthu.
– Koji su znaci duhovnog okuženja? – pitali smo ga.
– Kad dođu na misu, zijeva im se ili zaspu, posebno kada je najsvetiji dio mise, pretvorba, ne mogu izdržati i napuštaju crkvu. Smeta im sve što je sveto. Prestaju dolaziti na misu, ispovijedati se i pričešćivati, jer su uvjereni u božanstva kojima im se na zemlji nudi sreća, zdravlje i život. Najteži su mi slučajevi reikija i transcedenalne meditacije te oni koji idu vjernicima islama, tobožnjim iscjeliteljima, koji im daju tzv. zapise. Oni imaju teške porive za samoubojstvom – govorio je fra Smiljan, a na upit kako je razlikovao duhovne probleme od psihičkih, kaže kako se služio malim trikom pa npr. osobi koja dođe k njemu uvjerena da je zaposjednuta zloduhom on počno recitirati neku pjesmu na latinskom jeziku, kojega ta osoba ne razumije, pa ako na nju „odreagira“, odmah zna da se ne radi o duhovnoj, nego o psihičkoj bolesti.
– Od 100 osoba koje traže egzorcizam, 70-80 je psihičkih bolesnika, a od 20-ak posto malo su okuženi, a najmanje je onih s posjednućem. Možda ih je tek pet ili šest – rekao je on, dodajući kako Crkva oko takvih slučajeva tijesno surađuje s psihijatrima i psiholozima.
– Kada svećenik u župi primijeti takvu osobu, prijavi slučaju Nadbiskupski ordinarijat (mislim da je netko od pomoćnih biskupa zadužen za te slučajeve) traži se prvo pregled psihijatra, a zatim se određuje nekog od svećenika ako je potrebno. U mnogim se slučajevima otkrije da se radi o šizofreniji, teškoj depresiji ili nekoj sličnoj bolesti – rekao nam je fra Smiljan, koji je u sigetskoj crkvi jednom mjesečno, tj. svake prve nedjelje, okupljao neudane mladiće i djevojke te jedne subote mjesečno obitelji s djecom s posebnim potrebama.
Inače, dr. fra Smiljan Dragan Kožul je te godine, 5. kolovoza 2018., slavio 50. obljetnicu svoga ređenja, „zlatnu misu“.
– Obilježit ću je na Dan domovinske zahvalnosti, ali i kao zahvalnosti Gospodinu za sve što je po meni napravio – tada nam je ispričao popularni karizmatik fra Smiljan Dragan Kožul.
